Gornji grad počeo je ličiti na pacijenta kojemu otkazuju svi organi. Surovo susjedi ovog zagrebačkog kvarta opisuju njegovo trenutačno stanje. Rasvjete po stepenicama koje vode do bisera hrvatske metropole skoro da ni nema, automobili "jure" Mesničkom i Jurjevskom, postavljeni prometni znakovi više nemaju svoju funkciju, nedostaje parkirnih mjesta, autobus ne vozi nedjeljom... To su samo neki od problema s kojima se susreću stanovnci Gornjeg grada, a ostale su raspisali na dva i pol lista papira i to su samo oni kojih su se prvo sjetili. U stvarnosti ih ima, barem, za još pet puta toliko, kažu nam.
– Što se tiče kvalitete života na Gornjem gradu, ona je iz vremena u kojemu više ne živimo i definitivno nije na nekoj zavidnoj razini – dovikuje nam prolaznica dok razgovaramo s građanima ove gradske četvrti koji su se okupili kod kule Lotrščak da bi u emisiji HRT-ovog Radio Sljemena "Moj firtl" progovorili o onome što ih već neko vrijeme muči.
Nekada su ondje bila dva parkića gdje su se stanovnici znali družiti, priča nam Ivna Kirinčić Palić koja se ondje, iz Donjeg grada, doselila 1984. godine. – U tih 40 godina, Gornji grad se "strašno" promijenio. Kada sam bila mlađa, ovdje je bilo predivno, no danas je to neka druga priča – poručuje.
VEZANI ČLANCI:
Danas Gornjograđani imaju jedan parkić koji je u obnovi, tako da, poručuju oni, kao da ga ni nemaju. Najbliži im je pak onaj na Tuškancu ili na Opatovini, a i Jelačić plac postao im je "svojevrsno igralište", objašnjava nam Zagrepčanka koja svakodnevno s dječjim kolicima pješači i po 20 minuta kako bi stigla do najbližeg parka. A da ih nedostaje, pokazuje i činjenica da se na području te gradske četvrti nalaze vrtić i tri škole koje, pritom, nisu prometno signalizirane pa postoji određena opasnost za sigurnost djece, žale nam se susjedi. Promet, ističu, predstavlja njihov glavni problem.
Parkirnih mjesta, tako, nema dovoljno pa vozači često ostavljaju svoje automobile "gdje god stignu", dok, pritom, ne obraćaju pozornost nalaze li se u pješačkim zonama, poručuju Zagrepčani. Nezadovoljni su i onima koji Mesničkom i Jurjevskom ulicom projure brzinom koja je daleko iznad ograničenja, a spominju da je Demerova ulica i dalje zatvorena za promet nakon radova iako su skele davno uklonjene. Nije ni to sve, dodaju, ali potrebno je riješiti prvo ono osnovno da bi došli do drugih problema koje muče građane ovog kvarta.
Žale se i na ZET-ovu liniju 150 koja prometuje s Trga bana Josipa Jelačića, preko Gornjeg grada pa sve do Tuškanca, i natrag. Taj autobus vozi svakih pola sata, dok nedjeljom uopće ne prometuje. Građanima koji se ukrcaju na Tuškancu problem stvaraju i stanice jer iz busa ne mogu izaći sve do Markovog trga koji je, ujedno, iduća stanica.
– Nema nijedne stanice na Mesničkoj. Oni koji moraju izaći na nizbrdici ne mogu jer bus samo prođe. Ponekad neki dobri vozači znaju stati pa nekoga iskrcati, a ni to ne bi smjeli učiniti – priča nam Jelena Ivana Oprešnik Bikich, koja je i pokrenula inicijativu za rješavanje problema Gornjograđana.
Red vožnje tog autobusa i stanice na kojima on staje najveći problem stvaraju majkama s djecom, invalidima i starijim osobama kojima je teže za kretati se gornjogradskim ulicama. Tim osobama problem predstavlja i dostupnost liječnika te stomatologa koji su iz tadašnjih prostorija u Kamenitoj ulici preseljeni na Dolac, i to na drugi kat.
– Susjedi mi se stalno žale, kada god ih sretnem. Problem je jer misle da mi sami možemo nešto napraviti, a ja nisam Djed Mraz i to ne ide baš tako lako – otkriva nam Roman Lalić, član Mjesnog odbora Gornji grad.
A stanovnici Gornjeg grada muku muče i s prodavaonicama. Na raspolaganju im je tek jedna, i to ona kultna na Markovom trgu u kojoj kupovinu, osim školaraca, obavljaju saborska straža i vozači, policajci, turisti te stanari tog kvarta. Bankomata nemaju, a pošta i ljekarna rade do 15 sati pa svi oni koji se na poslu zadrže duže, ne stižu doći. Ipak, najviše ih zanima što se događa s ogradom na Markovom trgu.
– Kada se javimo i prijavimo probleme, najčešće dobijemo odgovore da to nije u ingerenciji onoga koga se pita. To je zapravo prebacivanje problema s jednih na druge pa na treće. A svi koji dođu oduševljeni su Zagrebom, kao i Gornjim gradom, ali su zapanjeni njihovim stanjem. Svi nas pitaju što ograda radi na Markovom trgu, gdje je dućan i gdje mogu otići nešto pojesti. Mi tada samo slegnemo ramenima i uputimo ih na Donji grad jer ovdje takvog sadržaja nemamo – zaključuje Jelena Ivana Oprešnik Bikich.
Sve ove stvari predstavljaju samo par točaka s liste "Popravimo kaj možemo!" koju su pripremili stanovnici ove gradske četvrti. Raspisali su najvažnije probleme te ponudili rješenja, a sada – čekaju promjene.
VIDEO: Prvi hrvatski fast food, Mimice, slavi 75 godina rada
Ma možete vi to drugarice i drugovi.