Željezni oklop iz srednjeg vijeka prvo je što će vam upasti u oči dok šetate hodnicima dvorca Podolje na samoborskom području gdje žive već generacije plemićke obitelji Praunsperger.
Pribor s monogramom
Kula, koja je nekad bila sastavni dio obrambenog bedema koji je Samoborce štitio od Turaka, njihov je dom od 17. stoljeća. U potresu 1590. godine, koji je srušio i Medvedgrad, ostala je stajati sama, a u međuvremenu ju je Ferdinand Habsburški proglasio dvorcem.
– Postoji zapis da je 1590. godine iz Seničnjaka pokraj Karlovca u Samobor došao Martin Szaich, potomak češke plemenitaške obitelji de Pernica, da bi se tu sklonio od Turaka. Zbog njegovih zasluga obitelj Erdödy mu je 1663. darovnicom poklonila vojni objekt, odnosno obrambenu kulu koja je u međuvremenu postala dvorac – kazao je Dorijan Bošnjak Praunsperger, potomak i vlasnik dvorca.
Cijeli je dvorac svojevrsni muzej obiteljskih uspomena starih četiristo godina. Od kopalja, štitova, mačeva, helebardi, do pušaka koje obitelj posuđuje Jadran filmu za rekvizite. Biblija iz 1773. godine napisana na latinici i gotici najstarija je knjiga kućne biblioteke, a stoji na klaviru s kraja 19 stoljeća.
Po zidovima vise bidermajer satovi, a ladice komoda pune su srebrnog pribora za jelo s monogramom. Kupaonica na katu nekad je bila puškarnica, a u primaćoj sobi pogled zaokuplja velika Isusova slika koja je nekoć bila u kapelici u sklopu samoborskog staroga grada.
– Sliku su proučavali povjesničari umjetnosti, bio je tu i Mimara, a pretpostavljaju da ju je mogao naslikati El Greco ili Caravaggio – kaže Bošnjak Praunsperger. U salonu visi i slika Slave Raškaj, koja ju je darovala Praunspergerovu prastricu jer je bila u njega zaljubljena.
Duhovi ne dolaze
Postoji i pisani dokument da je 1800. godine, kad su Samobor okupirali Francuzi na putu za Dalmaciju, u dvorcu prespavao i Napoleonov maršal Marmont, vojni zapovjednik Dalmacije, a krevet u kojem je ležao još se nalazi u jednoj od spavaćih soba. U obitelji je bilo liječnika, farmaceuta, pronotara, pjesnika...
Jedan od književnika bio je i Phileus, sudionik Ilirskog pokreta, pa su u dvorac dolazili i Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, grof Drašković... Duhova, međutim, kaže Praunsperger, nema.
– Baka je znala reći da se uvijek došao oprostiti onaj tko je umro u obitelji, a kad sova od pola metra hoda po tavanu, lako ih se može zamijeniti za ljudske korake – kaže Dorijan Bošnjak Praunsperger.
>>Tamburice će odzvanjati dvorcem obitelji Erdödy
