Već od prvog dana postala sam talac kućanskih poslova. Pripremala bih doručak, ručak i večeru za svekra i svekrvu, pa bih na kraju provela cijeli dan u kuhinji. Kad bih se otišla naći s prijateljima, osjećala bih se krivo pa bih se vraćala kući ranije. Moj je život postupno nestajao i osjećala sam se kao stroj predodređen isključivo za kućanske poslove. Sada, kad se konačno selimo iz njihove kuće, doniram ovaj par rukavica kojima sam se tamo koristila kao simbol mojih kućanskih muka. Mislim da konačno mogu živjeti vlastiti život – prisjetila se jedna Koreanka koja je suprugovim roditeljima sudbonosno "zbogom" rekla prije četiri godine.
Od pristiglih 57 donacija poslanih u doba pandemije koronavirusa, gumene rukavice najnoviji su eksponat u virtualnom fundusu Muzeja prekinutih veza, poslan nakon poziva svim "bivšima" da svoje osjećaje u ovim teškim vremenima ne drže unutar četiri zida već pretoče u emotivno, a istodobno i kulturno olakšanje. Iako se postav nalazi na dvije adrese, u našem Zagrebu i dalekom Los Angelesu, Muzej prekinutih veza, koji je nastao iz putujuće izložbe uspomena na nekadašnje ljubavnike, pretvorio se u globalno poznat projekt u kojemu može sudjelovati svako tko je nekada nekoga volio. Iako Muzej svoja vrata ponovno otvara 1. svibnja, produkt dizajnerica Nataša Njegovanović smatra da ni u doba globalne karantene, pisanje o emocijama ne prepoznaje granice, kako one fizičke tako i one psihičke.
– Izolacija nam pruža više vremena za razmišljanje i introspekciju – objašnjava Nataša Njegovanović i dodaje da većina pristiglih priča nije usko vezana uz trenutačna zbivanja u svijetu, nego oživljava neka minula, gdjegod i teža vremena.
– To nas ne iznenađuje jer iskustvo pokazuje da je za dijeljenje intimne priče nužno vrijeme, upravo ono vrijeme koje je potrebno da se osoba pomiri s činjenicom prekida – ističe Njegovanović koja je nakon karantenom potaknute inicijative pročitala 57 pristiglih bolnih, ali i olakšavajućih pripovijesti iz Hrvatske, Norveške, Australije, Kenije, Meksika, Kine...
Uz najnovije donacije, u virtualnoj kolekciji dostupno je otprilike pet posto cjelokupnog postava Muzeja, uključujući i nesretne svršetke domaćih ljubavnika.
– Upoznali smo se tijekom prve godine fakulteta, a uvijek bismo se nalazili na Tomislavcu. Tamo je i naša veza završila kad je rekla da je moje šale ne nasmijavaju. Problem je što se ja nikada nisam šalio – završetak je zagrebačke ljubavne sage, samo jedne u nizu iskrenih crtica, osvrta ili zaključaka o onome što je zapečaćeno, ali nikad zaboravljeno.
Nekadašnji ljubavnici uz lokaciju prekida mogu priložiti i fotografiju predmeta koji ih asocira na završeno poglavlje života, a osim očekivanih prstena, igračaka i crteža, nekima je simbol prekida akvarij, loptica za badminton ili pak sjekira.
– Prije nego što sam otišao, za uspomenu mi je poklonila povećalo. Isprva mi nije bilo jasno zašto, no poslije sam se sjetio kako je uvijek govorila da se osjeća malom pokraj mene – ustanovio je muškarac s Filipina, dok je jedna žena objavila fotografiju čizama koje je njezin suprug kupio kako bi impresionirao ljubavnicu.
– Te večeri, kada se pijan vratio od nje, uzela sam mu čizme, spremila ih u kutiju i sakrila u ormar. Danima me ispitivao gdje su, a nisam mu ih vratila ni kada je konačno otišao. To je bila moja tajna, a sada neka ove čizme "šeću" muzejom – odlučila je prevarena žena.
– Prekidi uvijek podrazumijevaju putovanje kroz vrijeme u kojem je svaki trenutak važan. Baš zbog toga svima nam je potrebno još vremena kako bismo doista shvatili kroz što prolazimo, pa možda kroz koji mjesec možemo očekivati veći broj priča iz ovog, nimalo uobičajenog, razdoblja života s pandemijom – zaključila je Njegovanović jer, kao što je istaknula i jedna razočarana djevojka, "što bajka sastavi, život rastavi".
