Na policama domaćih trgovina sve je više namirnica renomiranih domaćih proizvođača čije je podrijetlo zapravo iz Mađarske, Bosne i Hercegovine, pa čak Srbije! Podrijetlo sirovina upotrijebljenih u proizvodnji ne mora pisati na deklaraciji, pa neki proizvođači plasiraju robu napravljenu od uvozne sirovine kao hrvatski proizvod. Državni inspektorat već dulje vrijeme, među ostalim, provjerava i podrijetlo pršuta, neizbježne namirnice na blagdanskome stolu. Ipak, dosadašnje rezultate kontrole glavni inspektor Branko Jordanić nije želio otkriti kako nikoga unaprijed ne bi okrivio.
- Pršuti koji se deklariraju kao domaći često su kupljeni u susjednim zemljama. Hrvatski su samo dim i zrak na kojem se mjesec-dva suše! Još su češći primjeri proizvođača koji sirovo meso uvezu, prerade ga u svojim pogonima i prodaju pod etiketom hrvatski proizvod. To se događa jer nema dovoljno kontrole u procesu proizvodnje - doznajemo od vodećih ljudi najvećih tvrtki uvoznika i distributera mesa u Hrvatskoj.
Upravo to Državni inspektorat namjera promijeniti - na deklaracijama bi trebalo pisati odakle su sve sirovine. Kupci bi tek tada bili sigurni da kad kupe, primjerice, drniški, miljevački ili posedarski pršut to ustinu bude meso svinje iz tog kraja, uhranjene domaćom hranom, soljeno paškom solju, obrađeno tradicionalnom tehnologijom i slično.
Moglo bi se reći da su butovi hrvatskih svinja prava rijetkost. To, naravno, nitko od proizvođača neće priznati, iako su neslužbeno za Večernjak potvrdili glasine. Upozorili su da se čak uvoze gotovi proizvodi, koje domaći proizvođači samo prepakiraju. Ipak, istinu će utvrditi inspektori Državnog inspektorata.
- Kontrola podrijetla pršuta dio je šire akcije u kojoj provjeravamo sve proizvode koji se deklariraju kao hrvatski. Nije nam namjera zabraniti uvoz mesa, već natjerati proizvođače da ne dovode kupce u zabludu. Preciznije deklaracije ispravit će dosadašnji nered na tržištu - objašnjava glavni državni inspektor Branko Jordanić.
Uz strogu kontrolu kvalitete proizvodnje i podrijetla, hrvatski će pršuti zasigurno steći povjerenje kupaca, a s vremenom i ugled kao što ga ima primjerice poznati talijanski pršut iz Parme.
R. Ilak, M. Mapilele
