Neki nisu spavali i po 36 sati. Zovu ih sa svih strana, svi bi željeli da se u njihove oštećene kuće dođe čim prije, no oni stižu koliko uspijevaju, a rade, kažu, prema prioritetima. Prvo su statičari iz područja zidane i betonske konstrukcije, ali i revidenti koji posljednjih dana procjenjuju štetu na zagrebačkim objektima, obišli bolnice, domove za umirovljenike i nekretnine od javnog značaja, a neki i privatne domove s velikim oštećenjima. Ima ih tek tristotinjak, a prijavljeno je oko sedam tisuća objekata.
Inspekcija “od glave do pete”
Zbog toga je Komora inženjera građevinarstva pozvala sve stručnjake iz tog sektora da se jave ako žele pomoći. Broj volontera od prvog, najjačeg potresa koji je prouzročio velika oštećenja u Donjem gradu, ali i oko epicentra u podsljemenskoj zoni, povećao se, no pomoć, kažu u Uredu za upravljanje u hitnim situacijama, koji ih koordinira, još trebaju. Da bi obavili pregled jedne zgrade, potrebno im je oko pola sata, a potom moraju ocijeniti hoće li na tu kuću staviti zelenu, žutu ili crvenu karticu. Odluče li se za prvu, to znači da na objektu nema strukturnog oštećenja te da ne postoji opasnost od urušavanja. Žuta, s oznakom “privremeno neupotrebljivo”, podrazumijeva strukturna oštećenja ili opasnost da s krovišta na cestu padne odlomljeni dimnjak ili crijep. Ljudi se iz takve kuće ne moraju iseliti, ali određeni rizici postoje. Ona kartica koje se svi s oštećenim domovima pribojavaju jest – crvena. Ako njihova kuća dobije tu oznaku, opasna je i u njoj se ne može živjeti. No to ne znači da će se ona rušiti, kaže mr. sc. dipl. ing. građevine Mihaela Zamolo.
– Trenutačno se u ovoj fazi o tome ne razmišlja, već se sad gleda sigurnost boravka u njima – ističe M. Zamolo, dopredsjednica Hrvatskog društva za potresno građevinarstvo, koja je predavala potresno inženjerstvo na Građevinskom fakultetu te procjenjivala štete nakon potresa u Crnoj Gori, Stonu, Banjoj Luci, Italiji... Ona je među volonterima koji pomažu Stožeru civilne zaštite Grada Zagreba, koji se svaki dan sastaje u uredu Pavla Kalinića u Branimirovoj, a nakon koordinacije odlaze na teren s planom što treba pregledati. U ekipi je i Igor Gukov, kojemu smo se jučer pridružili u obilasku. U ovom je poslu od 1993. godine, a specijalnost su mu mostovi i proračuni zgrada.
– Dobio sam desetak adresa objekata koje danas moram ispitati, računam da ću biti gotov do pola deset navečer – govori Igor koji je prvi dan nakon potresa radio više od deset sati bez prestanka, a isti ga scenarij čeka i u nadolazećim danima. Srećom, stara zgrada tik do Britanca ostala je “u komadu”, a da bi se uvjerio da stanari ondje mogu nastaviti sa životom, Igor je mora pregledati “od glave do pete”, s najvećim fokusom na samu “glavu”, odnosno krovište i dimnjake.
– Prvo se gledaju gornje etaže jer one su najviše stradale – objašnjava. Zgrade u centru, dodaje, imaju stare drvene grednike i pri gradnji se nije se računalo na ovako jake potrese. Te se stare drvene grede za podrhtavanja tla pomaknu, za razliku od betonskih izdržljivih ploča u novijim zgradama. I doista, što smo bliže potkrovlju, ima više oštećenja. Stanar na drugom katu dobro je prošao, sa samo nekoliko napuknuća na zidovima u dnevnom boravku, međutim na posljednjem katu dočekao nas je prizor popadale fasade na stubištu. Da bude sto posto siguran da je sa zgradom sve u redu, Igor, otkriva nam, ima mali trik. Uvijek sa sobom nosi čekić kako bi razbio dio žbuke i provjerio u kakvome je stanju zid ispod nje.
– Žbuka je stara i mekana, možemo vidjeti kako puca sama od sebe – pokazuje nam dok pokušava doći do zida koji je, srećom, ostao nenapuknut pa možemo nastaviti do samog potkrovlja.
Krovišta i dimnjaci
– Tijekom ovog potresa najviše su stradala krovišta i dimnjaci. I onda kad dimnjak padne na susjednu zgradu, napravi se još veća šteta – objašnjava Igor i dodaje kako sanacija krovišta može trajati jako dugo.
– Kad počne padati kiša, počet će curiti na niže katove i stvari će se dodatno komplicirati. Tko zna koliko krovopokrivačkih tvrtki može sada raditi na ovom problemu, a takvih je potkrovlja, nažalost, jako puno – zaključuje Igor Gukov, koji je zgradi na Pantovčaku dao zelenu karticu. Dan ranije, ipak, bilo je najviše onih koje su dobile naljepnicu “privremeno neuporabljivo
Koliki je postotak nekretnina ocijenjen neupotrebljivim, upotrebljivim ili djelomično upotrebljivim još se ne zna jer se podaci analiziraju. Prvi dan odrađeno je 500 brzih procjena na terenu, idući još toliko, a ima građana, može se čuti, koji zovu i za sitnice, poput padanja nekoliko crepova s krovišta.
– Gotovo da nema kuće u gradskoj četvrti Podsljeme koja nema neko oštećenje, a tridesetak ih je u kojima se ne može uopće živjeti. Trenutačno se borimo s ozbiljnim posljedicama potresa pa ne treba zvati zbog sitnijih oštećenja. Najbolje bi bilo da je jedna grupa statičara dodijeljena samo za područje Podsljemena, no premalen ih je broj u odnosu na broj prijava. U stalnom sam kontaktu sa statičarima, nastojimo obići što više kuća, ali molimo za strpljenje – kaže njezin predsjednik Krešimir Kompesak. Ljudski je to, dodaje Mihaela Zamolo, da oni koji su više preplašeni tako reagiraju, a istovremeno, za volontiranje se javljaju njeni kolege koji se nisu u praksi često susretali s procjenama šteta od potresa pa im treba dati dodatne upute na što posebno obratiti pozornost prilikom pregleda, što dodatno usporava cijeli proces.
– Prvenstveno se gledaju nosivi zidovi, a na ostalima se utvrđuje i u kojem se smjeru protežu pukotine. Potom provjeravamo i liftove te stubišta, ali i godinu kad je zgrada izgrađena. Znamo da je nakon velikog potresa u Skoplju 1964. donesen prvi propis o protupotresnoj gradnji s elementima koji doprinose sigurnosti objekata, a s godinama su se te regulative još postrožile – govori M. Zamolo dodajući da bi bilo najbolje, kad krene drugi val procjene manje oštećenih privatnih domova, “rješavati” ulicu po ulicu kako bi se uštedjelo na vremenu.
Njih 300 pregleda 500 objekata pa kaže pola sata po objektu ko tu koga pregleda dobro Bero kaže nisu oni još na teren izašli a brojevi za kontakt nornmalno šatro zagušeni pozivima.