Bivši pomorac Branko Golić duge je 42 godine tukao more prije nego što je bacio sidro u Zagreb, ali ono što ga je dočekalo na kopnu ne može usporediti ni s jednom burom i neverom.
Siti birokracije
– Problem je krenuo od prvog dana te 2015. kada je rečeno da stižu razdjelnici i da po radijatoru trebamo platiti 520 kuna, a ja ih u stanu imam četiri. Kada su ih majstori montirali, tada sam doznao da cijena neće biti kao što je rečeno, već 720 kuna. Kada sam zatražio račun, nisam ga dobio i tada sam se zainatio – kaže Branko Golić, jedan od stanara Ivekovićeve ulice na zagrebačkoj Ferenščici. Nazvao je izvođača radova, tvrtku Ista d.o.o., u kojoj su mu, kaže, poklopili slušalicu. Potom je iz tvrtke Nef koja se brine o održavanju zgrade stigla obavijest da će se trošak otplaćivati tijekom 12 mjeseci, ali ne i iznos troška, nakon čega je otišao na policiju i prijavio slučaj jer je izračunao da će netko spremiti u džep sto tisuća kuna preko leđa stanara. Siti birokracije i inercije, hladnoće i visokih računa, ušli su u borbu sa sustavom iz koje su, dvije godine kasnije, izišli kao pobjednici. Ponajviše zahvaljujući agilnosti njihova predstavnika Branimira Debeljačkog. – Što je najgore, ljudi su se smrzavali u stanovima. Bili smo spremni boriti se do kraja i, ako treba, izaći i na cestu. Odlučili smo da ne želimo više biti ničije ovce za šišanje – kaže Debeljački. Potom kaže da je najprije, gotovo mjesec dana, hodao od vrata do vrata, sve dok nije 80 posto svojih sustanara uspio uvjeriti zašto je dobro otkazati ugovor. – Onda sam otišao do odvjetnice i s njom složio otkaz ugovora. Kada su ga dobili poštom, odmah su se nakostriješili i poslali opomenu da u roku od osam dana moramo platiti, potom i prijetnju ovrhom. Nakon što smo im poslali suvisli odgovor i uvjerili ih da nisu u pravu, željeli su nam utrpati sudskog vještaka koji bi donio odluku opet na naš račun. Onda sam im otpisao natrag: “Ne pada nam na pamet da platimo sudskog vještaka niti nam je više potreban jer mi smo sada potpisali ugovor s HEP-om o vraćanju na staro”. Nakon toga rekli su da će oni platiti sudskog vještaka, a mi smo im putem odvjetnice otpisali da nas to više ne zanima – kaže Debeljački kako se uspio izboriti da im se računi za grijanje više ne obračunavaju preko razdjelnika, nego po kvadraturi stana, kao i prije stupanja na snagu spornog zakona.
Ministarstvo bez odgovora
Pritom, na ruku im ide studija Ekonomskog instituta koja je pokazala da razdjelnici ne donose uštedu u novčaniku. Uspjeh stanara iz Ivekovićeve pokrenuo je mnoge koji sada slijede njihov primjer pa u udruzi Razdjelnici topline, prema riječima Ljiljane Mrkonjić, znaju za već desetak zgrada koje su u postupku prikupljanja potpisa i skidanja razdjelnika. Na pitanje hoće li se ukidati obveza ugradnje razdjelnika, u Ministarstvu energetike još nemaju konkretan odgovor te poručuju da su u “fazi konzultacija sa svim stručnim dionicima s područja energetike te da će javnost biti pravodobno obaviještena”. Dok to čekaju, građani su uzeli vruć krumpir (i hladan radijator) u svoje ruke i pobijedili sustav.
Studija Ekonomskog instituta dokazala je da nijedna zgrada u Zagrebu neće povratiti niti ono što su ljudi uložili ute razdjelnike. Na stranu što studiju nije niti bilo potrebno raditi: napravili su ih prije toga Finci i Šveđani i temeljem studijee ZABRANILI obračune po razdjelnicima. Sve su to Vrdoljak i njegovi uhljebi znali i prije donošenja zakona 2013. , a sad Plenkovićevi ljudi traže načina kako natjerati ljude da razdjelnike zadrže.