Nedjelja. Jutro. Siječanj. Vani je minus 6 i mraz je dobro okovao livade, automobile, drveće, sve što se našlo pod vedrim nebom. I dok većina tek otvara oči i pije prvu kavu, na Hreliću je već užurbano.
- Nije mi hladno, kak' će mi bit'. Ja se ne žalim, vidite kak se štitim od zime. - u priču nas uvodi prodavačica pokazujući nam sve slojeve odjeće koje je jutros obukla. Ona i tisuće drugih i ovu su nedjelju unatoč hladnoći došli na najveći sajam na otvorenom: Hrelić.
Od igle do lokomotive
Krilatica je to ovog sajma u doslovnom i prenesenom značenju i to već više od 50 godina. Unatoč pandemiji sajam se ne da i u dobrom raspoloženju krenuo je i u 2022., no s kojim cijenama? Naime, u posljednjih nekoliko mjeseci svjedoci smo divljanja cijena.
Čini se kako je inflacija jako gladna jer pojela je jako puno toga: od hrane, preko građevinskog materijala pa do svih ostalih usluga, a sve je prisutniji strah da ćemo zbog gladi inflacije i gladni ostati i mi.
Kako bi pobjegli od takve sudbine, kolega fotoreporter i ja zaputili smo se u "Hram cjenkanja" ne bismo li od prodavača i kupaca doznali je li se ovaj sajam uspio oduprijeti pošasti rasta cijena.
- Ooo moj gospodine - nastavlja naša prodavačica s početka priče - ne znamo mi za tu inflaciju. Ja cijene nisam ništa mijenjala - govori nam i prebacuje cigaretu u drugu ruku kako bi nam pokazala da se trenirke kod nje mogu kupiti po cijeni od 70 kuna, a jakne već od 150 kuna.
Nastavljamo našu šetnju šljunčanim putevima između placeva i zaista, sve se čini kao nekad.
- Ajmo igračke po 10....čarape 5 pari za 20...uzmi sve 3 za 10... - čuje se sa brojnih "štandova"
Ali ipak nije sve kao prije
- Slabo, prije je bilo bolje - govore nam svi odreda.
Zaustavljamo se kod jednog prodavača iz Petruševca. Većinu njegovog placa danas čini poljoprivedni alat, motike i krampovi. Odmah nas nudi i iz rukava priprema posebnu ponudu "Motika+kramp" samo za nas, ali otkrivamo mu da smo tu drugom namjerom.
- Ima li inflacije? - pitam.
- Pa i nema, znate tu je kod nas koliko tko da, dođite vi do mene u Petruševec tamo vam mogu prodati po još nižoj cijeni. - otkriva nam i nadovezuje se kako nisu prodavači ti koji su poskupili. Šefovi sajma, kaže, nemaju razumijevanja, digli su im cijene.
- Prije sam ovaj plac plaćao 200 kuna, a sada da bih mogao doći prodavati moram dati 250 kuna. - objašnjava nam pokazujući dokle su granice njegova štanda. Brzom matematikom izračunali smo da je to povećanje od čak 25%!
Ovdje je "paranemija", a ne pandemija
Koliko dobro ili loše ide prodaja, na ovakvom mjestu nemoguće je doznati, no velik broj onih koji su, poput nas, hodali Hrelićem to je činilo s rukama duboko u džepovima, tek tu i tamo koja vrećica.
- Definitivno je manje ljudi, nego prije - započinje prodavač robe širokog asortimana.
Pitamo ga zašto i sugeriramo da nije možda pandemija koronavirusa uzrok manjem broju posjetitelja.
- Ma kakva korona, kod nas je paranemija: nitko nema para - kroz smijeh govori i nastavlja da, ni on kao ni kolege nije dizao cijene, već da je spreman na dogovore i pregovore, ali teško je to, priznaje, kad narod nema para.
'Tko se ne zna cijenkati nek' ni ne dolazi!'
Već pomalo umorni od šetnje, predah uzimamo na teresi jednog od kafića. Tamo već sjede tri gospodina starije dobi - dečki s iskustvom, reklo bi se. Pridružujemo im se u razgovoru i njih, kao posjetitelje, pitamo isto pitanje: Ima li inflacije?
- Ovdje? Tu se to ne mjeri, tu nema ni cijena. Zapamti jednu stvar - naglašava - ovdje tko se ne zna cjenkati, nema što ni tražiti. Prodavač će uvijek nuditi visoku cijenu, ali tu se pokazuje umijeće, moraš to znati srušiti i onda nema krize. - govori, a drugi se nadovezuje - Tu ima svakakvih prodavača, neki su jeftini da ne povjeruješ pa malo i sumnjaš, a drugdje se moraš svaditi za cijenu, ali to i tak' nema veze kad gledam što sam kupio, a ne za koliko - zaključuje.
I zaista, naš "Hram cjenkanja" zaista se pokazao kao takav. Koliko si vješt toliko ćeš utržiti jednostavno je pravilo. Inflacija, pandemija i druge pošasti, čini se stanuju izvan ograde uz Savu, na Hreliću.
Pedeset kuna ovdje vam može donijeti ili cipele ili 10 knjiga ili možda set čaša, trenirku, 5 igračaka ili kilu meda. Cijena ovdje nije mjerljiva kategorija, baš kao ni ponuda, a bome ni vrijeme jer se naša šetnja odužila skoro do ručka.
Stoga je vrijeme za polazak. Ostavljamo šarenilo, buku, mirise i čari Hrelića za nama, do nekog novog cjenkanja...
>> Pogledajte: Prošetali smo Hrelićem!
Prodaju podržavam ,samo ovo je Jakuševec a Hrelić je nekaj drugo i više ne postoji ko sajam