Da nema njih, ne bi bilo ni precizne vremenske prognoze. U Hrvatskoj ih je 445, a od toga ih je sedam u Zagrebu. Radi se o motriteljima volonterima koji svaki dan u svojim dvorištima mjere pojave te šalju podatke u Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) pomažući tako meteorolozima.
Kišomjerne postaje
Među zagrebačkim motriteljima rekorder je po stažu umirovljenik Andrija Bratanić koji oborine na kišomjeru u svom dvorištu u Bijeniku mjeri od 1956. godine.
– Počeo sam motriti meteorološke pojave kad sam imao 16 godina jer me zanimalo hoće li biti dovoljno snijega za sanjkanje. Ubrzo je moj entuzijazam prepoznao susjed koji je radio u DHMZ-u te me preporučio za motritelja volontera – govori 75-godišnji Zagrepčanin koji tijekom 59 godina motrenja nije nijednom propustio mjerenje u sedam ujutro. Zanimanje za vremenske pojave obilježile su Andriji Brataniću i ostatak života. Odlučio je studirati meteorologiju te se zaposlio u Zavodu. Budući da nije prestao s motrenjem kod kuće, jedini je volonter koji je i sam stručnjak.
Motritelji na kišomjernim postajama, kojih je u Zagrebu šest, jednom dnevno obavljaju mjerenja, tijekom dana prate pojave, a na kraju mjeseca u DHMZ šalju izvještaj. U Zagrebu postoji i jedna klimatološka volonterska postaja gdje se motri tri puta dnevno. Svi motritelji imaju više od 60 godina, a najstariji je 82-godišnjak s Markuševca.
Educirani i motivirani
– Jako smo zahvalni volonterima, da nema njih, ne znam kako bismo funkcionirali – rekao je Davor Tomšić iz DHMZ-a. Napominje da se većinom radi o zaljubljenicima u meteorologiju koji za svoj rad nisu plaćeni, nego mjesečno dobivaju simboličnu naknadu od 160 ili 500 kuna, ovisno o vrsti postaje. Kada za motriteljima postoji potreba, pronalazi ih se putem oglasa. Za odabir je važna lokacija, ali i motivacija, a motritelji prolaze i edukaciju.
Profesionalni motritelji mjere na dvije glavne zagrebačke postaje. Na Griču, gdje se nalazi DHMZ i gdje se mjeri od 1861., te u Maksimiru.
bravo ljudi