Kad obnavljaju antikni namještaj iz povijesnih starih kuća i vila na Tuškancu, Pantovčaku, u Nazorovoj i drugdje, stanovnici tih zagrebačkih naselja točno znaju tko će fotelje i tapecirane stolce znati vratiti u prvobitno stanje.
U poslu od srednje škole
Na mjestu malog obrta u Ulici Tuškanac nekad je bio servis televizora i informatičke opreme, a svaki prolaznik uočit će tu dekoratersku radnju upravo zbog skromnosti zgrade u kojoj se nalazi. Izgleda gotovo kao garaža smještena među raskošnim kućama po kojima je taj dio grada poznat. Tapetar dekorater Daniel Šantić s radnikom Ivanom Lovrenčevićem ondje je već sedam godina, a u tom je poslu od srednjoškolskih dana.
– Išao sam u prvi razred ekonomske škole kad je mama rekla da će me prebaciti u drvodjeljsku kako bih mogao početi raditi kod obiteljskog poznanika, tapetara u Gračanima. Bili smo siromašni, roditelji mi nisu mogli plaćati daljnje školovanje – kaže Šantić te dodaje da je svaki dan nakon škole iz Savske odlazio u spomenuto podsljemensko naselje zaraditi novac. Njegov prvi gazda, kaže Šantić, četiri godine nije mu dao da šiva na stroj, a više puta mu je ponovio da od njega nikad neće biti majstor.
Mušterije i političari
– I danas svrati u radnju te se sjeti svoje izjave – kaže Šantić sa sjetom prisjećajući se početnih dana. Od tada promijenio je nekoliko gazda, a od svakog naučio je nešto novo. Dok jednog dana nije odlučio otvoriti svoj obrt, a prvu je radnju imao u Kranjčevićevoj ulici.
– Sada imam posla za dva sljedeća mjeseca, no u početku bilo je grozno. Morao sam cijene prilagoditi Trešnjevci, radničkom kvartu. Sjećam se, jednoj sam gospođi za presvlačenje kauča odredio najnižu cijenu koju sam mogao dati, ali njoj je i dalje bilo preskupo – kaže Šantić. Sada mu namještaj na popravak donose političari, saborski zastupnici, menadžeri...
– Većina ne želi mijenjati namještaj iz sentimentalnih razloga – kaže Šantić te dodaje da presvlačenje fotelje košta od dvije tisuće do pet tisuća kuna. Stilski namještaj zahtijeva i drvne popravke, a pune ga morskom travom, koja se nekada koristila umjesto spužve. Pri otvaranju namještaja znali su nalaziti predmete izgubljene godinama.
– Jednom smo našli originalne, neraspakirane britvice iz 1920. godine, a jednom smo starom bračnom paru vratili fotografiju sa svadbe koju su izgubili netom nakon vjenčanja – dodao je Ivan Lovrenčević.
Sada mu namještaj na popravak donose političari, saborski zastupnici, menadžeri...a djedovi im čuvali ovce,očevi se kleli u petokraku,a oni vole izigravati Zagrebačku kremu u tuđim kućama...