Splavnica je poznata po tome što je jedna od najkraćih zagrebačkih ulica. Vukovarska je pak jedna od najduljih, Slavonska je na glasu kao najprometnija, a Ilica je jedna od najstarijih. Na listi značajnih ulica hrvatske prijestolnice nalazi se dakako i Savska cesta, a zasigurno prednjači po svojoj svestranosti.
- Iz dvorišta vatrogasne brigade u Savskoj, svakoga dana kreću sirene u obranu imovine cijelog Zagreba. Redom i poretkom u cijeloj Hrvatskoj nadzire se iz policijskog sjedišta koje je također u Savskoj. Stara zgrada bivše tiskare Ognjen Prica pretvorena je u kovnicu novca i izradu vrijednosnih papira, makar Savska cesta nije zbog toga i najbogatija. Na samom raskrižju Savska – Slavonska avenija je poznata tiskara Vjesnik. Iz njenih rotacija izlazile su novine sa znatnim utjecajem na javnost, kao što su: VUS, Večernji list, Vjesnik, Arena, Studio, Vikend – svaki u nakladama većim od 100.000 primjeraka dnevno. U različitim vremenima, Savska je bila poprište i političkih previranja. Iz Studentskog centra krenule su studentske demonstracije, tamo se rađalo Hrvatsko proljeće, kovali planovi za budućnost i samostalnost Hrvatske. U dvorišnu drvenjaru HDZ-a na Savskoj cesti prije devedesetih su dolazili diplomatski predstavnici stranih zemalja i upoznavali se s mogućnostima stvaranja nove Hrvatske. Novi akademski građani stizali su iz Studentskog centra. Savska je poznata i kao mjesto velikih gospodarskih zbivanja – gospodarske izložbe i Zagrebačkog velesajma. Danas se na tom mjestu čuva povijest Hrvatske – sa tisućama eksponata u jednom od najposjećenijih muzeja – Tehničkom muzeju - piše AK Maksimir.
Savska cesta ostala je u sjećanju mnogim našim likovnim umjetnicima. U prostorijama Studentskog centra u tehnici sitotiska umnožavala su se njihova djela, a u velikim formatima to je obavljao i sitotisak – Straža u istoj ulici.
- Starim Zagrepčanima ona je bila stalna “ruta” do stizanja na Savsko kupalište tramvajem, dok su drugi pješačili preko Vrbika i poprijeko stizali do Save drugim pravcima. Sava se 1964. godine vratila iz svojeg korita na Trešnjevku u obliku snažne i brze bujice, koja je za čas poplavila dobar dio grada. Nekim gurmanima Savska cesta ostala je u dubokom sjećanju, pa njenu poznatu restauraciju ne nazivaju njenim pravim imenom, već po imenu jednog svrgnutog hrvatskog poglavara. U toj ulici dugo godina bila je i jedna od rijetkih užarija, koja je plela raznovrsnu užad, čak i na vanjskoj livadi, na pozornost brojnih prolaznika. Kome je sve služila takva užad javno nije spominjano, ali se može naslutiti - navodi AK Maksimir.
