Treba ih sve na doživotnu kaznu. Ako su maloljetni, onda ih iz
popravnog izravno treba prepratiti u zatvor i ostaviti na doživotnoj.
Ako su jednom ubili, to će opet uraditi – komentiraju nam
stanari Središća, u kojem navodno stanuje jedan od
osumnjičenih napadača na osamnaestogodišnjeg Luku Ritza.
Središće
strahuje
– Mislim da znam tko je taj dečko. I prije je bio nasilan.
Nisam sigurna je li to on, ali znam da se jedan
sedamnaestogodišnjak stalno tukao po kvartu –
rekla je gospođa koja iz straha za život djece nije željela otkriti
svoje ime, ali je ubrzo zašutjela o napadaču o kojemu
očigledno mnogo zna.
U tom kvartu, kaže, stalno su problemi. Na igralištima u
Središću, ali i u susjednom Sopotu, svake se večeri
okupljaju maloljetnici, piju i stvaraju nered.
– Ne znate vi što se sve tu događa! Dođite između
22 sata i pet ujutro i vidjet ćete svašta. Noću se bojim
vraćati kući. Možete zamisliti kako onda strahujem za
trinaestogodišnjeg sina – uznemirena je susjeda.
Zbog kaosa u naseljima u Novom Zagrebu stanari se već oko pola osam
zaključavaju u stanove. Policija, pričaju stanari, na maloljetničko
nasilje mlako intervenira, a od redovite kvartovske ophodnje i nema
previše koristi.
– Dodijeljena su nam dva policajca i jedna policajka. Oko
četiri ujutro samo prođu, mahnu spremačima u lokalima i vrate se natrag
u Sopot – otkrivaju uznemirene stanarke Središća
koje su u nekoliko navrata po okolnim parkovima skupljale i narkomanske
šprice. Njihovu strahu neki se stanari čude. Po njima je
Središće siguran kvart.
– Mi samo gledamo svoju djecu. Kad njih oko 21 sat uvedemo u
stan, ne znamo što se poslije događa – rekao nam
je gospodin koga smo zatekli u parku nedaleko od zgrade jednog od
osumnjičenih napadača.
Napušeni uz
ogradu
Kao da ni ne sluti što mu se u dvorištu događa, s
čudom nas je gledao i drugi gospodin. U taj je park sinoć izveo
devetogodišnju djevojčicu.
– Grozno je znati da nam je u susjedstvu ubojica, ali nije to
ništa čudno. Dugo sam radio u inozemstvu i vidio sam
svašta. Hrvatska je još sigurna u usporedbi sa
Zapadom – tvrdi gospodin.
Njegova supruga nekad je radila u mjesnom lokalu, poznaje grupe koje se
skupljaju u zloglasnom parku.
– Znam da se neki drogiraju. Viđala sam ih i u kafićima
– kaže stanarka Središća.
Djevojke koje smo sreli na klupama u parku uputile su nas na mračnije
mjesto, košarkaško i nogometno
igralište iza vrtića u Sopotu. Ondje su prije napada i
napadači, navodno, haklali pod koševima.
Kada smo ondje došli, uz igralište je stajala
grupa odraslih muškaraca. Po završetku utakmice
popili su nekoliko gajbi piva i ubrzo se razišli. Općenito,
po tragovima pivskih čepova na mnogo mjesta čini se da je druženje uz
bocu tu jedina zabava. Odatle smo pošli i do
okupljališta uz ogradu bejzbolskog igrališta
nadomak jezera Bundek. Na nedalekom autobusnom stajalištu
pretučeni su Luka Ritz i njegov prijatelj. Slično se umalo moglo
dogoditi i našem novinaru koji je izdaleka
pokušao fotografirati skupinu mladića koji su se zabavljali
na klupama uz žičanu ogradu igrališta. Posvuda se osjećao
miris dima indijske konoplje, a skupini se na skuteru pridružio jedan
za glavu viši od ostalih.
– Što ti snimaš? Ej, ovaj nas snima!
– povikao je huškajući ostatak svojega tima.
– Nemojte mu nanijeti teške tjelesne ozlijede
– podrugljivo će drugi približavajući se reporteru. Nakon
pokušaja razumnog razgovora i prijetnje novinar je te
fotografije izbrisao, a Večernjakova se ekipa udaljila. Oni nisu igrali
nogomet. Možda za tučnjavu jesu, ali za jednu poštenu
utakmicu nisu bili sposobni.
MRAČNI PARK - JEDINO MJESTO ZABAVE