Josip Hren magistrirao je na urbanizaciji metropole pa je i na stranicama ovih novina već prezentirao neke svoje izračune koštanja zagrebačkih vijećnika u gradskim četvrtima i mjesnim odborima. Sada se pozabavio razlikama njihova koštanja u posljednja tri mandata, a u svjetlu posljednje najave gradonačelnika Tomislava Tomaševića o smanjenju naknada. Hren je u prošlom sazivu bio nezavisni vijećnik Gradske četvrti Novi Zagreb – zapad, a na ovim je izborima izborio vijećničko mjesto u mjesnom odboru Lanište, no prepustio ga je drugoplasiranom na svojoj listi, pa dobro poznaje sustav mjesne samouprave.
Trebalo je to biti drastičnije
– Novi prijedlog, koji je na stolu ove sjednice Skupštine, smanjio bi naknade za 40 posto u odnosu na prošli mandat. Time bi Grad godišnje na naknade trošio 23 milijuna kuna u odnosu na 38 milijuna kuna po godini u prošlom mandatu. Ipak, u odnosu na mandat 2013. – 2017., kada su naknade iznosile 21 milijun kuna godišnje, novim bi prijedlogom one bile više za čak 8,5 posto, odnosno dva milijuna kuna, tako da ima mjesta i za dodatne uštede – izračunao je Hren. Kad bismo gledali koliki je to dio proračuna, odgovor je praktički nemoguće dati.
– Te je stavke teško promatrati u kontekstu proračuna koji se prenapuhuje i barem dva puta godišnje rebalansira. Same naknade zadnjih 15 godina koštaju 20-38 milijuna kuna godišnje, no tu treba pridodati troškove Ureda za mjesnu samoupravu pa tu brojku treba pomnožiti s dva ili tri da bi se dobio ukupan trošak mjesne samouprave. Svakako pozdravljam smanjenje naknada koje je moglo i trebalo biti drastičnije, barem dok se ne preuredi sustav mjesne samouprave i postane svrsishodniji, protočniji, razumljiviji i jeftiniji – kaže. Upravo glede promjene tog sustava, dodaje, ništa konkretno nije čuo ni od ranijih, a ni od nove vlasti u Zagrebu. Pa je li onda broj vijećnika u gradu adekvatan, prevelik ili premalen?
– Ključan su problem ovlasti vijeća mjesnih odbora i gradskih četvrti, koje su malene u smislu konkretnog odlučivanja, a preklapaju se s ovlastima gradske uprave, odnosno lokalne samouprave, što zbunjuje građane i same vijećnike. Drugi je problem dvostupanjska mjesna samouprava, pri čemu su ovlasti mjesnih odbora i gradskih četvrti gotovo potpuno iste. U ovakvom sustavu broj vijećnika je prevelik, ali da bi se smanjio, trebalo bi ukinuti jedan stupanj mjesne samouprave ili smanjiti broj mjesnih odbora, kojih je trenutačno 218 – kaže Hren i dodaje da ni metropole u susjedstvu, poput Beča, Ljubljane, Beograda i drugih, nemaju dvostupanjsku mjesnu samoupravu. Trenutačno radi na modelu kojim bi se Zagreb preustrojio u 40-ak jedinica mjesne samouprave umjesto sadašnjih 235 te smanjio broj vijećnika na 600-700 umjesto sadašnjih 1650.
– Logično je nezadovoljstvo iz redova vijećnika gradskih četvrti. Ta mjesta nose određenu financijsku korist, no doista se sudjelovanje u dosadašnjim mandatima shvaćalo na, recimo to tako, ne toliko obvezujući način. Sada se naknade smanjuju, a da bi se one dobile, postoji i obaveza sudjelovanja, i to od 2017. – kaže Hren.
Ne znaju svoj djelokrug
Hoće li to smanjiti motivaciju vijećnika?
– Uvjet nazočnosti je isuviše populistički, ali ne smeta. Naime, ne vidim razliku u neprisustvovanju i u neangažiranosti na sjednici. Drugim riječima, vijećnik koji ne progovori na sjednici, a takvih je veliki udio, dobiva naknadu samo zato što je sjednici prisustvovao. Dok je naknada, bit će i motiva. No nije ključ u motivaciji. Ona je često kontraproduktivna jer ni sami vijećnici ne znaju svoje ovlasti pa zahtijevaju nešto i bave se i raspravljaju o nečemu što im nije u djelokrugu rada – kaže Hren i dodaje da takve aktivnosti ne bi trebalo nagrađivati naknadom.
– Svi govore da puno rade i da će više raditi, ali nitko ne govori što radi i što će raditi i je li mu to u “opisu posla” – zaključuje.
Uz ovu analizu Hren izradio i analizu rezultata izbora gdje je, očekivano, vidljiva premoć platforme Možemo! u broju mandata no interesantna je činjenica da Možemo! nije uopće izašlo na izbore u 40-tak mjesnih odbora pa je u tim odborima zabilježen veći uspjeh SDP-a. Da li to onda znači da je Možemo! doista uzelo glasove SDP-u ili je uspjelo zahvatiti neke glasače među, primjerice, apstinentima?
- S obzirom da je odaziv birača približno isti zadnjih nekoliko lokalnih izbora teško je tvrditi da je koalicija Možemo! privukla glasače koji nisu izlazili na izbore,. Ako i jest, radi se o ne prevelikom postotku. Više je riječ o autentičnosti i prepoznatosti Tomislava Tomaševića kao glavnog oponenta pokojnom gradonačelniku, koji je njegovom smrću ostao prepoznat kao jedina mogućnost za promjene što je potaknulo građane da koaliciji Možemo! daju glas, a u te građane spadaju glasači koji su prijašnjih godina podržavali SDP koji proživljava katarzu u Zagrebu iz koje je pitanje hoće li se uopće izvući. Zatim, nenapadanje SDP-a tijekom pretkampanje i kampanje koalicije Možemo! toj je koaliciji omogućilo još bolji postotak glasova. Možemo! se nije moralo dokazivati u upravljanju gradom ranijih godina, pa građani vjeruju da je ta koalicija zapravo najbolji restart. Tu je i nepostojanje jakog nezavisnog kandidata poput Sandre Švaljek 2017. godine u kombinaciji s pridobivanjem glasača koji inače glasaju za „nezavisne“. Mora se istaknuti dobra pretkampanja s masovnim anketiranjem građana oko pola godine prije izbora kojom je koalicija Možemo! pridobila podataka o problemima koji građane muče. Te probleme sada koalicija Možemo treba čim prije i što efikasnije rješavati za što ima vrlo komotnu većinu na svim razinama vlasti - analizira Josip Hren.
Iako je koalicija Možemo osvojila najviše mandata u svih 17 GČ, posebno je premoćno pobijedila u GČ Donji Grad (10 od 15 mandata), GČ Črnomerec (9 od 15 mandata), GČ Trešnjevka-sjever (12 od 19 mandata) te GČ Novi Zagreb istok i GČ Trešnjevka-jug (11 od 19 mandata). Kuriozitet je kako u GČ Donji Grad čak 2 mjesna odbora (Knez Mislav i Kralj Petar Svačić) imaju sve mandate (po 5 od ukupno 5) iz koalicije Možemo! Kuriozitet – u GČ Sesvete čak 4 mjesnih odora sastoje se od po jednog vijećnika sa različitih lista (Kraljevečki Novaki, Soblinec, Vugrovec, Kobiljak), kao i MO Kupinečki Kraljevec i u GČ Brezovica.
Jos jedan " strucnjak" koji se preko SDP-a uspio uhljebiti u Hrvatskim sumama iako mu to naravno nije struka. Lovica osigurana pa sad mozemo pametovati a dok je obnasao neku funkciju je sutio da se nikom ne zamjeri dok se ne uhljebi. Puna nam je zemlja takvih