Svakih nekoliko dana kroz prozor vidi sličan prizor: slupani automobili, razbijeno staklo i krhotine na tlu, a ovisno o težini sudara, potom stižu policija i hitna. Za nekoliko se sati raskrižje počisti, sve je opet kao da se ništa nije dogodilo i spremno je za novi sudar.
– Prvo čujem škripu guma, a onda i udarac. Nekad jači, nekad slabiji. I točno znam što se dogodilo – govori Sofija Klepić, 28-godišnja stanovnica Trnskog. Ona, naime, živi u zgradi koja se nalazi točno uz raskrižje koje je prozvano “ukletim” jer se nesreće ondje događaju barem jednom tjedno, a stanovnici zabrinuti za svoju sigurnost odlučili su javno pozvati Grad da se nešto učini.
Auti odlete i na nogostup
– U blizini su vrtić i škola, pa ovuda hodaju djeca i definitivno nije sigurno jer auti često odlete na nogostup ili na travnjak. Prije nekoliko je mjeseci mlada majka ostavila dvoje djece u vrtiću i po povratku se drugi auto zaletio u njezin. Bilo je strašno – prepričava Sofija Klepić, i sama majka male bebe. Nije joj svejedno, dodaje, voziti svog Patrika u kolicima tim putem, a mnogi ga stanovnici uredno zaobilaze, pa makar morali dulje hodati. Nadaju se da će mjerodavni nešto poduzeti u vezi s raskrižjem koje na prvi pogled i ne djeluje toliko problematično. Na njemu se križa ulica koja prolazi kroz Trnsko u smjeru istok – zapad te druga kojom se s Avenije Dubrovnik spušta prema školi, sportskoj dvorani i vrtiću.
– Problem je što većina vozača misli da je ta prva ulica glavna jer je najveća u kvartu. No, vozači koji idu iz Avenije Dubrovnik ili prema njoj imaju prednost – govori umirovljenica Elizabeta Osmančević dok pokazuje na automobile koji prolaze.
– Eto, vidite, nijedan nije stao. Ma nije ni pogledao, iako ima veliki znak stop, a to piše i na kolniku – upozorava. I uistinu, vozači prolaze kao muhe bez glave, a ne obaziru se ni na razbijeno staklo koje još od nedavne nesreće stoji na tlu.
Da je glavni problem raskrižja u Trnskom nekultura vozača, smatra i prometni stručnjak Željko Marušić koji je također izišao na teren kako bi provjerio situaciju.
Bez kočenja 9 od 10
– Ako postoji znak stop, onda nema dileme. Mora se stati. Ne usporiti, nego baš stati i pogledati – ističe Marušić i dodaje kako na spornom raskrižju barem devet od deset vozača nije ni prikočilo. Iako već postoje i znakovi i upozorenja i ograničenje brzine na 40 te unatoč tome što je krivnja isključivo na nesavjesnim vozačima, smatra da mjerodavni ipak moraju nešto učiniti jer ne mogu samo gledati kako ljudi stradavaju. Stoga misli da je jedino rješenje postaviti uspornike koji bi vozače prisilili da stanu.
Takvim vozacima kojima je to krizanje problem preporucujem da ostanu u svom selu , tu im je najsigurnije .