–Toooo, gle možemo voziti po cijeloj cesti. Nema automobila, kako je dobro – uz smijeh bili su prvi dojmovi biciklista koji su jedan iza drugog krenuli na 20-kilometarsku rutu od Maksimira do Velikog jarunskog jezera, jučer točno u podne.
Obitelji, mladi, stari, društva, parovi... baš svi su vozili. Ceste čiste od automobila i rezervirane samo za bicikliste koji su se bodrili i vikali – raširi se, raširi se po cijeloj cesti. Iako je sunce neumoljivo grijalo, u vožnji su se snimali selfieji (Facebook je vjerojatno pun fotografija s biciklijade), dodavale boce vode, a bilo je i šešira koji su poletjeli cestom, ali sudionici biciklijade kolegijalno su ga dodali vlasnici.
I sve je teklo lagano. Najteži dio rute, iz iskustva i autorice ovih redaka, bio je uspon na petlju.
Prebacivalo se u najmanje brzine, dio biciklista je i gurao bicikle, ali baš nitko nije odustao. Nagrada za uspon bilo je brzo spuštanje do Držićeve uz povike i trubljenje automobila. Prilikom vožnje uz Bundek biciklisti su nagrađeni i mahanjem Zagrepčana, a kod Hipodroma se preko ograde uz lagano pedaliranje razgledavalo konje koje su biciklisti pokušali coktanjem i dozvati, ali doživjeli su – ignoriranje.
Na kontrolnoj točki kod okretišta na Savskom mostu bodrilo ih se – 'ajmo još malo i Jarun, pa su se pedale još brže vrtjele. Prolaskom kroz cilj sudionici Večernjakove biciklijade, iako crveni u licu i potpuno znojni, s bicikala su sišli s osmijehom. Sad je mogao početi zasluženi odmor, naravno – u hladu.
>>Roditelji, djeca, prijatelji, parovi, susjedi...svi su slavili na 2 kotača
