Stižemo na okretište Mihaljevac, gdje smo se dogovorili naći s nedavno umirovljenom ZET-ovom vozačicom tramvaja Milenom Ćemanović, koja je posljednje desetljeće i pol vozila isključivo na liniji 15, no prvih nekoliko minuta nismo joj mogli ni prići jer ju je odmah "napala" kolegica koja je taman stigla na izlaznu postaju.
– Ma je li to Milena? Tako mi je drago da te vidim! O ovoj ženi mogu reći sto i jednu stvar i sve su super – govori vozačica Slavojka Karlović, koja je uz poljubac i čvrsti zagrljaj dočekala bivšu kolegicu. Putnici je ovaj put nisu primijetili pa se radostan susret ipak nije pretvorio u stampedo stanovnika Gračana na putu da pozdrave svoju omiljenu ZET-ovku.
Emotivne poruke na Fejsu
Jer teta Milena, kako je vole zvati mlađi Gračanci, za radnog vijeka među putnicima bila je toliko voljena da je vijest o njezinu odlasku u mirovinu rastužila sve koje je svakodnevno vozila. Da joj je posljednji dan na poslu na Facebook grupi "Zakaj volim Podsljeme" objavila je njezina kolegica, a stanovnici su na to reagirali tako da su Milenu dočekali na okretištu u Mihaljevcu i obasuli je poklonima. Post o odlasku u mirovinu prikupio je stotine komentara punih emotivnih poruka.
– Oni su znali da uskoro idem u mirovinu, ali nisu znali točno kad. I kad se vijest pročula na Facebooku, to je buknulo. Cvijeće su mi donijeli, bombonijere, kavu, kristalne zdjele, ma ne znam što sve nisam dobila. Bilo je toliko stvari da ih nisam mogla sama odnijeti doma, morala sam zvati kći da dođe u Dubravu po mene – prisjeća se Milena Ćemanović, još ganuta.
Kao ZET-ova djelatnica počela je raditi 1982. godine, kad se javila na oglas u Večernjaku kojim se tražilo novih 60 vozača tramvaja. Prvih 25 godina karijere provela je kao vozačica na svim gradskim linijama, no nakon operacije 2007. na svoj je zahtjev premještena na trasu tramvaja broj 15, koja je manje prometna i ima mnogo kraću rutu. Sljedećih 15 godina provela je na toj liniji, prevozeći stanovnike Gračana i Gračanskog dolja do Mihaljevca i natrag. S obzirom na to da je uglavnom bila riječ o istim putnicima, povremeni pozdravi vrlo brzo pretvorili su se u bliska prijateljstva.
– Pozdravili bi me dok bih čekala da krenemo dalje pa smo počeli razgovarati. Postali smo bliski kao susjedi, pa i bliži od toga. Znali smo si međusobno pomagati, savjetovati se. Oni su meni bili podrška u mojim teškim danima, a i obrnuto. Djeca su pak stekla povjerenje u mene jer sam znala s njima razgovarati. Kad bi bacali šljunak na prugu objasnila bih im da je to opasno i da u tramvaju mogu biti njihovi roditelji ili bake koji mogu nastradati. Ne bih ih izbacivala iz tramvaja – prepričava nam Milena.
S godinama su Gračanci zavoljeli svoju vozačicu, a osjećaj je bio obostran. Posebni su to ljudi, kaže, s kojima je mogla porazgovarati o bilo kojoj temi i rado se prisjeća njihove dobrote i darežljivosti.
– Znali su me zaustaviti i onda mi dati vrećice pune jabuka, grožđa, jorgovana. "Evo, ovo je samo za vas", rekli bi mi. Ja sam njima pomagala izvaditi stvari iz vozila, vrećice, kolica, jer tada nismo imali niskopodni tramvaj nego starog "čeha" kojeg sam također jako voljela – prepričava. I nikad nije odlazila sa stanice dok ne bi bila sigurna da su se ukrcali svi putnici. Nije joj bio problem pričekati ni nekoliko dodatnih minuta.
A sad vrt i izleti
– Poznavala sam sve svoje putnike i uvijek sam znala hoće li netko zakasniti, je li to možda Slavica, Mara ili Darija. To su bile žene koje su odlazile na posao ili se vraćale s njega. Moji polasci su po rasporedu svakih 11 minuta, što znači da šest minuta vozim, a pet čekam na polazak. I nije mi bilo bitno hoću li nekoliko minuta izgubiti čekajući putnike ili ne jer je meni bilo važno da svi dođu na destinaciju. To su oni naučili cijeniti. Ne mogu zamisliti da nekom zalupim vrata i odem – kaže omiljena ZET-ovka. Radila je uglavnom večernje smjene pa je ponekad, dodaje, bilo i neugodnih situacija s putnicima. Bilo je onih pod utjecajem alkohola, ali i nekih koji nisu htjeli izići iz vozila.
– No nikad to nisu bili Gračanci – brzo napominje.
Umirovljeničke dane, kaže, provest će baveći se svojim hobijima. Djeca i unuka žive u istoj kući pa voli za njih kuhati, a strast joj je i održavanje vrta.
– Priključit ću se umirovljeničkim programima. Nisam za planinarenje, ali volim jednodnevne izlete i odlazak na more – kaže Milena Ćemanović.
Divna zena. Tako srdacna, tako puna razumjevanja, tako prijateljski nastrojena i ljubazna. Linija 15 uvijek ima divne vozace, no ona je bila nesto posebno. Zelimo joj da dugo i sretno uziva u zasluzenoj mirovini