Kako je moguće da u nizu zagrebačkih hotela postoje čitavi odjeli u kojima vikendima nitko ne radi?
Zagreb je postao turistička atrakcija, koju svakim danom posjećuje sve veći broj gostiju, a u hotelu dežuraju samo recepcionari. Ali oni nisu mjerodavni odgovoriti na sve upite koje dobivaju izvan redovnog radnog vremena hotela. Kada se dogodi situacija da treba doći do viših “instancija”, a nazovete u subotu, odgovor je – javite nam se u ponedjeljak. A kada i obilaznim putem uspijete doći do broja mobitela osobe koju tražite, ne bi se smjelo baš reći: “Nemam trenutačno vremena.”
Turistički djelatnici u sličnoj su poziciji kao i novinari. Za nas radnog vremena – nema. Iako se unutar redakcije trudimo organizirati da dio svojega vremena ipak posvetimo privatnim obvezama, kad “zagusti” i situacija je takva da moramo reagirati, nije bitno je li tri sata ujutro ili 11 u noći. Posao se mora odraditi. Turizam, jednako kao i novinarstvo, način je života. I taj se posao mora jako, jako, jako, jako, jako, jako voljeti da bi mu se posvetio. Turistički djelatnici jednako tako ustaju i usred noći ne bi li primili gosta, no ne može postojati opcija “zatvoreni smo vikendom”.
To je jednostavno tako. Hoteli, kao i sve ozbiljnije velike tvrtke, morali bi imati osobu zaduženu za komuniciranje sa širom javnosti, pa tako i s medijima. Ne samo da će lakše komunicirati s novinarima koji će potom njihove novosti prenijeti dalje, već moraju biti spremni za bilo koju izvanrednu situaciju. Oni koji imaju službenika za informiranje odlično funkcioniraju i njihovi su hoteli poprilično dobro popraćeni u medijima. Jedan od njih je i zagrebački hotel otvoren 1925. godine za goste vlaka Orient Express. Oni, izgleda, točno znaju što rade.
