Čovjek je nazvao Hitnu pomoć žaleći se na bolove u prsima. Odmah smo došli do njega. Imao je modrice po tijelu. Iako su mu vitalne funkcije bile u redu, odlučili smo ga prevesti u bolnicu na pretrage. Usput su ga zaskočila trojica nabildanih kamatara. Sve nam je bilo jasno. Čovjek nas je iskoristio jer je mislio da će tako pobjeći od kamatara. Prije pet-šest godina nazvala je jedna gospođa i rekla da dvoje mladih leže mrtvi na travi na Zrinjevcu. Kada smo je pitali je li provjerila jesu li živi, odgovorila je da im ne može prići od straha. Nakon što je Hitna došla na teren, ispostavilo se da su u pitanju turisti koji su se odmarali i uživali ležeći u parku, što je kod nas u to vrijeme još bilo neuobičajeno. To su samo neke od neobičnijih intervencija koje su nam prepričali liječnički timovi Hitne pomoći.
Izlaze na teren na sve pozive. Ljudi ih zovu, kažu, čak i zbog zubobolje. Proveli smo s njima u subotu dio dnevne i noćne smjene.
Dobra organizacija
Nakon što centrala primi poziv, dežurni tim kreće iz baze u Heinzelovoj ulici.
– Hitna u prosjeku ima oko 150 intervencija dnevno. Svaki se tim sastoji od jednog liječnika, tehničara i vozača. Smjena traje 12 sati. U dnevnoj radi 13 timova, dok je u noćnoj njih devet – objasnila je dr. Željka Grgić i naglasila da se u metropoli zbog dobre organiziranosti ne može dogoditi nesretan slučaj kao u Umagu kada je žena preminula jer je naišla na zatvorena vrata Hitne.
Intervencije na koje smo išli s dežurnim timovima bile su većinom lakše, trećeg stupnja, kada su u pitanju vrtoglavice i osjećaj slabosti ljudi starije populacije. Na njihove bismo adrese stigli već nekoliko minuta nakon primljenog poziva.
– Sve je više kroničnih bolesnika u gradu, zato s godinama imamo primjetan porast broja intervencija – kaže dr. Jadranka Kalaš.
“Najbolji posao na svijetu”
Vozilo Hitne, kaže tehničar Ivan Jazvić, najbolje je opremljeno u državi. Svi se slažu u jednom, najbolje je kada posla nema, no, nažalost, često nemaju ni minute odmora.
– Bilo je susreta s bombama, noževima, zatim teške prometne nezgode, agresivni pijani ljudi... ali najdramatičnije su intervencije kada su u pitanju djeca – istaknuli su djelatnici.
– S godinama se naučiš nositi s tim teškim situacijama pa svatko od nas nađe neki ispušni ventil i način da to zaboravi. No, koliko god zna biti teško, ovo je najbolji posao na svijetu i svi smo kao jedna velika obitelj – dodala je dr. Grgić.
Većina njih, priznaju, nakon 12-satne smjene sjedne na kavu kako bi se ispričali i, primjerice, jedni drugima olakšali traumatične intervencije koje su doživjeli.
