Ne sadrže aditive ni pojačivače okusa, rade se od pomno biranih sastojaka, a kako bi u njima uživali, ljubiteljima sladoleda problem ne predstavljaju ni stotine kilometara udaljenosti. Njihova je priča počela prije gotovo jednog desetljeća, kada su otvorili prvu slastičarnicu u Beogradu, a danas se diče titulom najpopularnijih sladoleda u regiji. Riječ je, dakako, o Crnoj ovci, poznatoj, među ostalim, i po nesvakidašnjim okusima sladoleda, kao što su onaj od parmezana, gorgonzole i kombinacije sezama i kave ili ananasa i rikule. A odnedavno se u njima može guštati i u Zagrebu, u Martićevoj ulici.
Mora se osjetiti svaki segment
– Prvi lokal otvorili smo na Dorćolu, beogradskoj četvrti koja je od centra udaljena svega desetak minuta hoda, a upravo iz tog razloga privukla nas je i Martićeva. Oduvijek nam je bila želja otvoriti lokal i u Zagrebu, a planiramo se proširiti i na ostatak Hrvatske – govori nam Ivan Živić, koji je s prijateljima Vladimirom Rankovićem, Zoranom Jeftovićem i Bojanom Radonjom 2015. osnovao Crnu ovcu. Krenuli su, dodaje, sa svega 16 okusa, a danas ih broje više od 200. Rade ih prema vlastitoj recepturi, i to isključivo od namirnica iz lokalnog uzgoja, a čarolija se događa u podrumskom prostoru lokala u Martićevoj.
– Dosad smo uspjeli realizirati suradnju s mljekarom Veronika, a nadamo se kako će nas uskoro prepoznati i drugi lokalni proizvođači od kojih ćemo, među ostalim, nabavljati voće od kojeg proizvodimo džemove, citruse, maslinovo ulje... – dodaje Živić. U njihovim se kremastim delicijama može guštati tijekom cijele godine, a od industrijskih se sladoleda razlikuju i po manjoj slatkoći. Proizvode ih svakodnevno, i to ne u velikim količinama kako ne bi stajali predugo, odnosno kako bi zadržali svježinu, zbog čega ne mogu garantirati da ćete u bilo koje doba dana nabasati na okus koji ste naumili kušati. Na repertoaru ih je, dakle, više od 200, ali u slastičarnici, iza stakla vitrine, u pozzetti metalnim kutijama s poklopcem, nude 30 okusa, koje rotiraju. A ne možete li se odlučiti koji uzeti, imate priliku ponudu degustirati žličicom.
Uz klasične okuse poput čokolade, vanilije, lješnjaka i jagode, privlače i oni nesvakidašnji, poput sezama u kombinaciji s kavom ili ananasa s rikulom, a tu je i crème brûlée s karameliziranim orasima. Upravo su takvi okusi i najpopularniji među zagrebačkom publikom, stoga nismo mogli odoljeti da ih i sami ne kušamo. Na listi se, među ostalima, našao i okus osvježavajućeg crnog ribiza, čije sjemenke hrskaju pod zubima. Isprobali smo ga i u kombinaciji sa sladoledom od desertnog vina Marsale s dodatkom bijele Ruby čokolade, a kombinacija nas je oborila s nogu.
VEZANI ČLANCI:
– Ne postoji sirovina od koje se sladoled ne može napraviti. No ako se tijekom jela na nepcima ne osjeti svaki segment, smatramo da nije uspješno napravljen – dodaje Živić. Znatiželja nas je natjerala da kušamo i sladoled s okusom parmezana, koji nas je oduševio jer je šmek gotovo identičan onomu kada žvačete komadić glasovita sira.
– U Zagrebu nismo još imali takav slučaj, no u Beogradu prodajemo i po pola ili kilogram "Parmigiana". Nisam mogao izdržati pa sam jednom prilikom kupca upitao sviđa li im se toliko okus da se vraćaju po tolike količine, no on mi je odgovorio kako radi u restoranu te kako je naš sladoled idealan za pripremu rižota – prisjeća se Živić.
Za vegane i na štapiću
Na nekima ćete pak pronaći oznaku H2O, što znači da su izrađeni na bazi vode i time idealni i za vegane, a nude se okusi maline, crne čokolade, limuna u kombinaciji s bosiljkom te lavande i kupine, ali i višnje s čokoladom. Birati možete kornet ili čašicu, a sladoled se prodaje po gramaži. Standardnih 80 grama jednog okusa platit ćete 2,60 eura, a za 1,60 više guštati možete u dva. Tri okusa teška su 210 grama, a platit ćete ih 6,20 eura. Kilogram sladoleda u četiri okusa prodaje se pak po 28 eura, a nude se i verzije na štapiću izrađene od čistog voća, među kojima su i okusi jagode, koju kombiniraju i s ananasom, te maline, koju su pak spojili s kivijem. Mali štapići stoje dva, a veći tri eura.
GALERIJA Pogledajte u kakvom su svitanju Zagrepčani danas uživali, nebo ih počastilo i spektakularnom jutarnjom dugom
nema sanse da uđem unutra.