Nije Mateja Jelić, ali je Tin Srbić - našalio se arhitekt i urbanist Krešimir Rogina komentirajući srebro koje je sa suradnicom Bernardom Ivančan osvojio u Japanu na prestižnom arhitektonskom natječaju "Interpathetic Space" (Prostori suosjećanja). Veliki je to uspjeh za našu malu zemlju, ravan onome koju su ljetos u Tokiju postigli hrvatski sportaši.
Tema natječaja bila je postpandemijska arhitektura, a projekt "Storiescapes" , odnosno "Krajolici priča", pričobrazi, osvojio je drugo mjesto u ljutoj konkurenciji koju su činila tri japanska, dva američka i jedan singapurski arhitekt. "Storiescapes" su kreirali Rogina i njegova suradnica Bernarda Ivančan nakon dubokog promišljanja oživljavanja zapuštenih urbanih prostora.
Zbog pandemije, arhitektonski dvojac nije mogao u Tokio pa je njihov rad na natjecanju prezentirao petominutni video, a o rezultatima je odlučivao žiri sastavljen od najvažnijih imena japanske arhitekture poput Kenga Kume, Juna Aokija i Yoshiharua Tsukamota. Samo nekoliko sati nakon rezultata žiriranja, projekt "Storiescapes" predstavljen je u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, uz brojne uzvanike, pjenušac i sushi restorana Ginger. Rezultate žiriranja predstavila je Snježana Pintarić, ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti.
-Krešimira Roginu poznajem dugo vremena, a njegov je rad dio kolekcije Muzeja suvremene umjetnosti. I arhitektica Bernarda Ivančan radi iznimno zanimljive projekte - rekla je Snježana Pintarić. Riječ je potom preuzela veleposlanica Japana u Zagrebu, Njena Ekselencija Misako Kaji koje je okupljene pozdravila na hrvatskom jeziku.
-Ovim putem i želim izraziti poštovanje organizatoru natječaja "Central Glass", koji više od pola stoljeća pruža priliku da se otkriju talenti iz cijelog svijeta. Sretna sam što ste osvojili ovu veliku nagradu na japanskom natječaju koje ima dugu povijest od 1966. Ponosna sam što je vaše djelo odabrano kao drugo najbolje među 269 dijelova cijelog svijeta. U srpnju prije dvije godine, bila sam u Tokamachiju, gradu domaćinu za Olimpijske igre u Tokiju 2020. i posjetila Kuću japansko-hrvatskog prijateljstva koju su dizajnirali P&R Architects, gospodin Rogina i gospodin Penezić. Kuća se koristila i za vrijeme Olimpijskih igara u Tokiju, a služi i kao centar razmjena dviju zemalja - naglasila je veleposlanica Misako Kaji. Dodala je i kako je svijetu koji se suočava s izazovima pandemije i sve digitaliziranije stvarnosti, potrebni talenti arhitekata.
A upravo je svijet nakon pandemije bio temom natječaja tvrtke Central Glass. Nagrađeni "Storiescapes" nastao je, objašnjavaju nam arhitekti, promišljanjem o oživljavanju zapuštenih urbanih krajolika Zagreba. Njihov “pobjednički” prostor projektiran je za interakciju ljudi i arhitekture u kojem se oživljava zaboravljena tradicija usmene predaje koja je sastavni dio hrvatske nematerijalne baštine.
– U izolaciji je došlo do određenog zasićenja elektronikom, suosjećanje s prostorima ostvarivo je jedino uz ljudski kontakt. Baš zbog toga lišili smo rad digitalnog. Nositelji svega u Storiescapesu su ljudi u prostoru kreiranom kako bi u njemu mogli pripovijedati priče. U našem je projektu prostor poprimio obrise usmene predaje – objašnjava Rogina.
Rad je, dodaje Bernarda Ivančan, prezentiran s četiri betonska kvadrata 1,8x1,8 metra koji se u prostoru slažu tako da je u osnovnom modulu njih 18. Elementi se generiraju iz kvadrata stvarajući bajkovite forme koje mogu poslužiti za sjedenje, naslanjanje, ležanje, skejtanje i sl. U prostoru će njihovi zaobljeni elementi biti osvijetljeni različitim bojama pa 3D prikaz rada sliči na scenografiju za neku dječju predstavu u šarenoj, kreativnoj šumi.
– Nit vodilja bila je jednostavnost kreiranih oblika koji u sebi kriju referencije na šumarak, logorsku vatricu, otvoreni kamin. To su krajolici koje oduvijek vežemo uz pripovijedanje priča te oživljavanje snovitih, kako psihičkih tako i fizičkih krajolika, bajki i usmene predaje koje smo željeli reinterpretirati – iznose svoju viziju Storiescapesa njegovi autori. Probne blokove u ekološkoj varijanti izradit će djelatnici Betona Lučko koji su također sudjelovali u filmskoj prezentaciji projekta. Nije smješten na tlu, već lebdi nekoliko centimetara iznad, između realnosti i svijeta mašte i snova koji u prostoru postaju stvarnost.
– Htjeli smo kreirati nešto jednostavno, što na neki način može pomoći stanovnicima gradova čiji je emocionalni, unutarnji život potresen i narušen pandemijom koronavirusa. Storiescapes smo duboko promišljali, a potom i izradili kako bismo ponudili ljudima nešto uz pomoć čega će suosjećanje i istinski humanizam pronaći svoj put i spojiti nas ponovno jedne s drugima, pomoći nam da shvatimo svoje najdublje potrebe za životom unutar zajednice i u sasvim drukčijim, blisko povezanim susjedstvima. A najvažnije od svega, Soriescapes osvješćuje to da bi se takvo što moglo ostvariti baš ovdje i sada – poručuju Bernarda Ivančan i Krešimir Rogina.
4 betonska kvadrata?