Gradonačelnik Tomislav Tomašević održava konferenciju za medije u vezi s raskidom ugovora o koncesiji sa Zagrebačkim otpadnim vodama. – Evo malo kronologije, da se podsjetimo. Dana 16. prosinca 2000. Grad je potpisao Ugovor o koncesiji s poduzećem Zagrebačke otpadne vode, da ga nismo raskinuli, bili bi vezani njime 28 godina – započeo je Tomašević. Dodao je da je odluka o raskidu na njegov prijedlog 25. siječnja ove godine.
– Dana 3. kolovoza Grad je preuzeo posjed nad zemljištem i nad uređajem za pročišćavanje voda i zadnjih pet mjeseci Vodoopskrba i odvodnja upravlja pročistačem. Moram reći da je ta tranzicija bila profesionalna i građani nisu ni primijetili da je došlo do promjene. U zraku je ostao trošak raskida koncesijskog ugovora, govorili smo da ćemo se pokušati sporazumjeti, a ako ne uspijemo, da ćemo ići na arbitražu – napomenuo je. Dodao je da je do raskida došlo iz tri razloga: financijski je isplativije raskinuti koncesiju, samo zemljište je strateški jedno od najbitnijih, ima milijun kvadrata i jedino se tamo može graditi Centar za gospodarenje otpadom, a treći razlog je što, prema obvezama Hrvatske prema EU, Zagreb mora izgraditi 3. stupanj pročistača, objasnio je Tomašević.
– Godine 2022. oko 83 milijuna eura isplaćeno je koncesionaru, što kroz račune za vode, što kroz proračun. Godine 2023. isplaćeno je 89 milijuna eura, a ove godine do 3. kolovoza isplaćeno je 54 milijuna eura. Po toj dinamici možete vidjeti da bi, da smo ostali vezani ugovorom, koncesionaru isplatili 419 milijuna eura. Nismo se uspjeli sporazumjeti oko raskida koncesije. Prije nekoliko dana pokrenut je arbitražni spor – rekao je Tomašević.
– Do sada smo od oporbenih zastupnika imali u eteru brojne nebulozne cifre. Budući da je arbitraža pokrenuta, sada imamo točan iznos koji koncesionar potražuje u arbitraži. Podsjetit ću na neke od iznosa, neki su tvrdili da ćemo platiti 480 milijuna eura, a to se neće dogoditi. Situacija je sljedeća. Koncesionar traži raskidnu naknadu od 191,2 milijuna eura – kazao je. Ovo je, dodao je, najviši iznos koji se mogao dosuditi.
– Koji god iznos bude dosuđen, mi ga moramo platiti odjednom, tako da moramo uzeti kredit koji ćemo otplatiti u četiri ili pet godina, kao da smo ostali u Ugovoru. I u najgorem mogućem scenariju to je 170 milijuna eura – istaknuo je Tomašević. Dodao je da u najgorim scenarijima Grad sigurno ima uštedu od 50 milijuna eura. – To je jedan stadion u Kranjčevićevoj – napomenuo je i naglasio da su sigurni da su donijeli dobru odluku.
– Možemo dalje ići s Centrom za gospodarenje otpadom i idemo dalje s planom da ga otvorimo do 2028. – kazao je.
– Nesporni dio oko troška naknade jest oko 38 milijuna eura, taj iznos je stavljen u Proračun za 2025. – rekao je gradonačelnik. Na pitanje zašto nisu pristali na ponudu od 191 milijun eura, gradonačelnik je rekao da se radi o velikim iznosima i da će arbitraža odrediti tko je u pravu. – Moje pitanje svim oporbenjacima jest zašto oni to nisu napravili u svojemu mandatu – rekao je Tomašević.
Na pitanje hoće li situacija utjecati na CGO, gradonačelnik je rekao da se dinamika neće mijenjati. Jedno od pitanja odnosilo se i na analizu eventualnih zdravstvenih posljedica koje bi mogao stvoriti CGO. Tomašević je rekao da "resorno Ministarstvo donosi odluku je li zahtjev prihvatljiv za okoliš, a kako je riječ o tehnologiji koju koriste i ostali gradovi, vjerujem da neće biti problema ni za okoliš ni za zdravlje ljudi".
Na pitanje vezano uz natječaj za financijsko savjetovanje u vezi s raskidom, gradonačelnik je rekao da je on u tijeku i da se nada da će uskoro uslijediti otvaranje ponuda. Tomašević je odgovorio i na pitanje vezano uz Osnovnu školu Prečko. – Prije tjedan dana imali smo sastanak s Vijećem roditelja, s ravnateljicom koja uskoro ide u mirovinu i novim ravnateljem. Sastanak je bio dobar i dug. Izneseni su neki zahtjevi, danas imamo novi koji je dogovoren da vidimo kako stojimo s ispunjenjem molbi Vijeća roditelja, a u Ministarstvu je trenutačno sastanak na kojem je Danijela Dolenec i tamo se razmatraju sve druge mjere, od zaključavanja, dodatnih radnih mjesta koja su nužna, a koja se mogu brzo popuniti... Svi se slažu da zaštitari nisu dobro dugoročno rješenje. Potrebno je promijeniti sistematizaciju, uvesti novo radno mjesto koje možemo nazvati "osoba za sigurnost" koja bi bila tu, ne samo za fizičku zaštitu nego i da može pomoći u situacijama evakuacija, pružiti prvu pomoć i slično. Ta osoba ne bi bila rotirana s lokacije na lokaciju, bila bi dio kolektiva i poznavala i učitelje i roditelje i učenike – objasnio je.
Vau, još jedan u nizu veličanstvenih uspjeha. Čestitam.