Pedeset mu je godina tek! Ovih je dana najstariji zagrebački tramvaj koji i dalje vozi po metropoli proslavio okruglih pola stoljeća na tračnicama. Milijuni su to kilometara u koje su stale tisuće priča i uspomena, a u svojem je vijeku prevezao nekoliko desetaka milijuna putnika. Riječ je o tramvaju tipa TMK 201 proizvedenom davne 1973. u tvornici Đuro Đaković u Slavonskom Brodu.
Prvi primjerci Zagrebom su počeli voziti u zimu 1974., a kompletna isporuka naručenih 30 tramvaja dovršena je do 1975. TMK 201 sa Zagrepčanima i njihovim gostima proživio je brojne događaje od Univerzijade do raspada bivše države, rata, potresa...
Ne čudi stoga da je brojnim putnicima i vozačima prirastao srcu pa nosi čak i dva nadimka: Đuro prema tvornici u kojoj je izrađen i Bik zbog snage kojom i danas može parirati prilično mlađim modelima.
VIDEO
Kondukteri za "šankom"
Od njih 30 u floti je danas na životu sedam Bikova, a svoje su utočište pronašli na liniji 2 koja vozi između Črnomerca i Savišća. Na toj smo trasi i mi pronašli Đuru te se ukrcali na retro vožnju u tramvaju s drvenim klupama, ali i mnogima omiljenom kožnom garniturom odmah iza vozačeve kabine ispod koje je glavna sklopka. Ondje, međutim, nije sjedio kondukter koji je nekada bio sastavni dio posade javnog prijevoza u Zagrebu.
– U svakim kolima bio je po jedan. Vozač u to vrijeme nije prodavao karte niti je otvarao i zatvarao vrata, to su činili kondukteri koji su na kraju svakih kola imali, kako su se neki putnici šalili, "šank" za kojim bi sjedili. Uz to, kondukter je pazio i na sigurnost i u slučaju kakva izvanrednog događaja mogao je nogom pritisnuti kočnicu – objašnjava nam ZET-ov dugogodišnji vozač Dražen Bijelić, kojega s pravom možemo nazvati hodajućom enciklopedijom za tramvaje. U ZET-u je od 1993., ali sjeća se i kada je Đuro stigao u Zagreb.
ARHIVA:
– Mi smo ga kao klinci gledali u čudu, tada je to bio pravi stroj, udoban, tih, mekan, brz… Čak su ga i stariji kolege vozači tada prozvali Bik jer je imao jake motore i bio je prvi tramvaj u Zagrebu s četiri osovine i okretnim postoljima, što je omogućilo veću udobnost i okretnost i tiše prolaske kroz zavoje s manje škripanja. Iznutra je imao i znatno veći kapacitet, a vukao je pritom i dvije prikolice, odnosno bio je to "tramvajski vlak" s trojim kolima – prisjeća se Dražen.
No, često o ZET-ovu voznom parku ne pišemo u ovakvom romantičnom tonu, već o zastarjelim i neispravnim tramvajima te lošem stanju, stoga se nameće pitanje u kakvoj je formi Bik nakon pola stoljeća službe, je li i dalje siguran?
– Apsolutno, jer on se kroz sva ta desetljeća pokazao kao jedan od najpouzdanijih i najsigurnijih tramvaja i u smislu kvarova i u pouzdanosti pa čak i udobnosti. Doduše, danas malo zub vremena radi svoje pa je tramvaj bučniji nego što je bio nekada, ali u principu i dalje služi – pojašnjava vozač Bijelić dok stižemo u trešnjevačku remizu, gdje se jedan drugi Đuro održava. Ondje je i tehnolog Zdenko Košćak koji se šali kako je mlađi od TMK 201 jer on u ZET-u radi "samo" 44 godine. Ne sjeća se, dodaje, da je s Đurom bilo većih havarija.
GALERIJA:
– Domaći je proizvod pa ga i danas u našoj radionici uspijevamo održavati i nabaviti potrebne dijelove. S ovim starima je lakše nego s novima jer tu nema puno sitne, komplicirane i kvarljive elektronike, već je većinom sve čista mehanika koja je izdržljivija – pojašnjava tehnolog Košćak.
Danas je tiši i mekši i od niskopodnih tramvaja jer ima dvostruki ovjes. Prikolica je posebno ugodna za vožnju jer ondje nema ni buke motora. Đuro krije i brojne tajne, a uz njega se vežu i razne anegdote.
Da se ispod prvog sjedala nalazi spremnik s pijeskom za kočenje u hitnim situacijama kada je pruga skliska, doduše, i nije neka tajna, no ono što putnici vjerojatno ne znaju jest da postoji "tajno sjedalo" čiji broj nećemo otkriti kako znatiželjnici ne došli na razne ideje.
Zbog tog sjedala tramvaj zimi kad je minus vozi pijan. Naime, ispod drvenog stolca nalazi se lijevak u koji se toči alkohol. Budući da Đuro ima puno zračnih kompresora, zimi je zbog pojave vlage i promjene temperatura moguća kondenzacija i zaleđivanje koje bi oštetilo tramvaj. A alkohol, kao i u automobilima antifriz, služi kako bi to spriječio.
Uskoro zaslužena mirovina
– Posebnost su i "žuti brkovi" koje je nekada imao. Oni nisu bili zbog estetike, već radi sigurnosti jer neka su raskrižja bila preuska za mimoilaženje pa da se vozači na vrijeme uoče. Izazovno je bilo voziti tako dugu kompoziciju s dvije prikolice – ističe Dražen Bijelić. Upravo su kapacitet i snaga bili najveća Bikova prednost.
– Kad su se ljudi nagurali, moglo ih je stati oko 350-360, što je zapravo veličina jumbo jeta, odnosno velikog putničkog zrakoplova za prekooceanske linije – zaključuje dugogodišnji vozač.
POVEZANI ČLANCI:
Tramvaj star pola stoljeća, doznajemo, krstarit će metropolom još nekoliko godina dok ne dođu novi koji su u proizvodnji, a tada ga čeka zaslužena mirovina i mjesto pod suncem u muzeju, gdje će se konzervirati i očuvati za posebne vožnje. Uostalom, ako mogu Lisabon i Porto, može i Zagreb na taj način baštiniti uspomenu na bogatu tradiciju javnog prijevoza.
POVEZANI VIDEO: 'Uhvatili' smo Pavla Kalinića: 'Da se sad dogodi potres, ne znam tko bi uskočio'
To je bila kvaliteta. Ovi Končarevi mu nisu do koljena, svako malo se kvare. A za ove polovne Njemačke ćemo vidjet.