Svima koji nazovu telefonsku centralu Gradske uprave u Velikoj Gorici, s druge strane linije javit će se Gordana Čunčić.
"Gradska uprava, dobar dan, izvolite...", govori Gordana Čunčić i daje pozivateljima sve informacije dok uz nju mirno sjedi pas vodič labradorica Viki. Naime, Gordana je – slijepa.
Želi napredovati
Kao telefonistica u Gradskoj upravi zaposlila se prije dvije godine, a da bi mogla raditi morala je sve brojeve u Upravi naučiti napamet.
– Radim osam sati, kao i svi ostali, i jako sam sretna što mi je Grad dao priliku. U današnje je vrijeme važno imati posao, posebice za osobu s invalidnošću, i ponekad se pitam kako bih živjela da sam nezaposlena – otkriva Gordana Čunčić koja je prije radila u privatnim tvrtkama kao telefonistica, što joj je i struka. Na novom su joj poslu neki od kolega odmah prišli i pomogli, a kod nekih i dalje osjeća neugodu. Kaže, navikla je živjeti sa stereotipima, a željela bi da se ljudi više otvore.
– I dalje osjećam zid predrasuda, a srušit će se samo ako nam ljudi daju priliku i upoznaju nas – objašnjava Gordana koja je jako zadovoljna sadašnjim poslom, ali željela bi i napredovati. Naime, govori tri strana jezika, španjolski, engleski i njemački, a završila je i informatički tečaj.
– Nikad nisam prestala učiti jer stalno želim napredovati – govori ambiciozna 40-godišnjakinja koja je završila i edukaciju za crkveno pjevanje, a svira i orgulje te u slobodno vrijeme pjeva u gradskom zboru. A kroz sve životne izazove zadnje je tri godine vjerno prati pas vodič Viki koji se također morao naviknuti na posao.
– Viki je pravi radni pas, još da plaću dobiva bilo bi odlično – kroz smijeh kaže Gordana te napominje da se Viki na poslu, kao i mnogi drugi uspava, pa je na kraju radnog vremena treba odvesti da se istrči. Labradorica, koja sutra slavi šesti rođendan, najviše joj pomaže u kretanju, a najčešće rute već je naučila napamet.
Gorica je pristupačna
Ipak, Gordana se pri kretanju nikad ne smije opustiti, posebice nakon što se prije dvije godine udala i iz Gorice preselila u naselje Kuče.
– Morala sam ponovno učiti gdje je što, koje su najbolje rute, no uspjela sam i bilo mi je čak lakše nego što sam mislila, a najviše mi je pomogao suprug Krunoslav koji mi je velika potpora – opisuje Gordana Čunčić te napominje da je u Kučama problem što prometnice nisu prilagođene za osobe s invaliditetom te se nada da će uskoro postaviti taktilne oznake i zvučnu signalizaciju. V. Gorica je, nasuprot tome, kaže, veoma susretljiva prema osobama s invalidnošću. U Gradskoj upravi ističu da im je upravo to cilj te napominju da će zaposliti još osoba s invalidnošću i potaknuti na to i tvrtke.
