U njegov atelijer u Medulićevoj 12 poznati je kolekcionar morao doći deset puta prije nego što je vidio rezultat. Trebalo je dva tjedna da nastane torzo s likom Ante Topića Mimare, a kad je donator ugledao svoj lik u gipsu koji je modelirao njegov prijatelj, akademski kipar Stipe Sikirica, nije mogao da se ponovno ne vrati i bistu barem još malo promotri. Bilo je to godinu dana prije Mimarine smrti, prije više od tri desetljeća.
Odlit će ga u broncu
A prvo što je Mimara uspio izustiti bilo je: “Tko će to odliti? Tko će to postaviti?”
– Odgovorio sam mu: “Ako neće država ili vi, onda ću ja.” Bio je razdragan kad je vidio kako sam ga prikazao. Njegovo zadovoljstvo još me “hrani” – govori Stipe Sikirica, koji će na proljeće proslaviti svoj 87. rođendan. Bistu je izradio u svojim pedesetima, a izgleda da je konačno dočekao da se ona i postavi. I to ispred institucije u kojoj stoji 3750 djela koje je Mimara skupio tijekom svog života. Točnije, skulpturu će postaviti lijevo od ulaza u muzej na Rooseveltovu trgu, a Grad Zagreb već je pokrenuo proceduru postavljanja, koju su inicirali iz samog muzeja.
– Poslali smo zahtjev u gradsku upravu, odluka bi se trebala naći na nekoj od idućih sjednica Gradske skupštine – kaže ravnateljica “Mimare” Lada Ratković-Bukovčan. U tijeku je, kaže pročelnik Gradskog zavoda za zaštitu spomenika Stipe Tutiš, izmjena i dopuna tehničke dokumentacije rješenja za postavljanje spomenika, a Stručna služba gradonačelnika zamolila je sve gradske četvrti da razmotre zaključak o podizanju biste. Pred gradskim zastupnicima cijela bi se stvar tako mogla naći kad se sve četvrti očituju i kad dokumentacija bude gotova, a ako Mimarin kip bude na dnevnom redu Skupštine u ožujku, pitanje je hoće li se imati dovoljno vremena da se sve pripremi do Mimarina 122. rođendana u travnju kada bi se, prema najavama gradonačelnika, trebala otkriti spomen-bista.
– Kip moramo odliti u bronci, za cijeli proces idealno bi bilo da imamo dva mjeseca, no bude li potrebno, napravit ćemo ga i prije – govori Damir Ujević, vlasnik Ljevaonice Ujević, u kojoj bi se bista trebala izraditi, a gdje gipsano poprsje stoji već godinu i pol dana, otkad je dopremljeno iz Sikiričina atelijera u Sinju, gdje je bista stajala sve ovo vrijeme.
– Već su najavljivali da će ga odliti, i to u povodu njegova stotog rođendana, potom i za 120. obljetnicu, kada je kip dovezen u ljevaonicu. Sve je spremno, samo čekamo nalog da konačno krenemo – kaže Damir Ujević, u čijoj su se ljevaonici lijevali i kip Franje Tuđmana postavljen prošle godine kod fontana, skulptura Dražena Petrovića ispred Cibone, “Hrvatski sokol”, koji stoji u parku Maksimir, fra Grga Martić u Martićevoj, kardinal Alojzije Stepinac pokraj I. gimnazije u Utrini, Aleja skulptura na Savskom nasipu, “Prizemljeno Sunce” postavljeno u Bogovićevoj ulici... Ima i Sikiričinih djela koja stoje na zagrebačkim javnim površinama, poput “Orfeja”, koji se smjestio u Studentskom domu Cvjetno naselje, “Mladenaca” u Sigetu, “Otvorenih vrata”, koja stoje na ulazu u Jadran film... A nada se profesor da će uskoro vidjeti i Mimaru, kojeg opisuje kao “odlučnog, samosvjesnog i vrlo bistrog čovjeka”.
– Bili smo kod njega doma u vili u Demetrovoj kad sam ga pitao bi li on meni pozirao. Rekao je da za to nema uvjete u svojoj kući, pa sam mu ponudio svoj atelijer – govori Sikirica. Da bi ga “uhvatio”, kaže Sikirica, Mimara nije morao mirno sjediti.
– Da bi se napravio portret, moraš čovjeka dobro upoznati i doći do njegove psihe jer je to poanta portreta, prenijeti čovjekov karakter. Ako oni koji stanu pred njegov spomenik ne osjete Mimarinu monumentalnost, onda nisam dobro napravio svoj posao – kaže Sikirica te dodaje da je njegovu veličinu želio dočarati i nadnaravnom dimenzijom biste. Visoka je ona 1,35 metara, a stajat će na postolju od još jednog metra. Trenutačno je teška 70-ak kilograma, a kad je odliju u bronci, bit će i tri puta teža.
“Bit ću sretan kao on”
– Skulptura u velikom prostoru trga mora biti natprirodne veličine jer bi u prirodnoj veličini izgledala patuljasto. Kad se otkrije, bit ću sretan kao i što je on bio sretan kad je vidio svoju bistu – govori Sikirica. Muzej Mimara time će odati počast svom idejnom stvoritelju, koji je već u ranoj mladosti pokazivao sklonost prema skupljanju. Živio je u Rimu, Parizu, Amsterdamu, Münchenu, Berlinu, Salzburgu, a umjetnine je nabavljao i zahvaljujući prijateljevanju s istaknutim njemačkim povjesničarima umjetnosti. U ranim sedamdesetima vratio se u Hrvatsku, a većinu je vremena provodio u Zagrebu, sve do svoje smrti 1987. godine.
