Jadno dijete
Sullivan Corbett Fitzsimmons Jeffries Hart Burns Johnson Willard Dempsey Tunney Schmeling Sharkey Carnera Baer Braddock Louis Charles Walcott Marciano Patterson Johansson Liston Clay Frazier Foreman Brown.
To su prezimena 25 svjetskih boksačkih legenda, ali i ime žene.
Naime, majka Maria Brown odlučila je svojoj kćeri dati ime po poznatim boksačkim prvacima.
– Cijela je stvar nastala zbog toga što su moji mama i tata zaluđeni boksom i imaju pomalo čudan osjećaj za humor – rekla je tridesettrogodišnja mama Maria Brown (koja također ima cijelu boksačku plejadu u svome imenu) i nastavila:
– Svoje sam cijelo ime uspjela zapamtiti kad sam imala deset godina.
Ne bi me začudilo da neki naš čovjek zaluđen politikom svog sina nazove:
Šuker Kalmeta Todorić Milinović Pupovac Hebrang Bandić Šeks Čačić...
Jadno dijete.
HRT na Prisavlju
Prvi put došao sam u Radio Zagreb 1962. godine, bio je tada u Jurišićevoj ulici broj 4. Ali nisam ostao. Tada sam još studirao i povremeno surađivao u emisiji “Studenti za studente” koju je uređivao pokojni Drago Flego s kojim sam kasnije bio u redakciji “Studentskoga lista”. Audiciju za voditelja televizijske emisije za mlade polagao sam 1965. u Šubićevoj ulici. Onda sam tek 1969. godine došao na Radio.
Sve radijske emisije radio sam u Šubićevoj 20 (sada je ondje Češka zajednica), a televizijske u Šubićevoj u Radničkom domu (sada Tvornici kulture), na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu (gdje su godinama bili TV studiji). Sjedio sam u redakcijama na već spomenutim adresama, ali i u ulicama Dežmanovoj, Bijankinijevoj… I tako sve do preseljenja na čuveno Prisavlje, gdje se i sada nalazi Hrvatska radio-televizija.
Ne sjećam se više kako je došlo do ideje da se gradi novi zajednički dom (mislim na zajednicu radija i televizije) na Prisavlju. Ali se sjećam da je tada o tome odlučivao Radnički savjet uz konzultaciju Osnovne organizacije Saveza komunista. Naputak je bio da se ide u gradnju. I svi su članovi SK glasali za takvu odluku.
Ali onda nakon nekog vremena iz nekih drugih razloga (za ovu priču to nije bitno) odustalo se od gradnje, pa je naputak bio članovima Saveza komunista, članovima Radničkog savjeta, da glasaju protiv gradnje. Međutim, jedan član nije htio mijenjati svoje prethodno mišljenje jer je bio uvjeren da je novi dom dobro rješenje, pa nije glasao protiv, već za gradnju doma.
Naravno, nije se pridržavao partijske discipline i bio je izbačen iz Saveza komunista.
Kao što znate, njegova se ideja ostvarila: HRT je na Prisavlju.
Čini mi se da bi sada tog čovjeka trebalo rehabilitirati, pa ako je još živ, trebalo bi ga vratiti u Partiju.
Nixon u Zagorju
Često sretnem televizijskog producenta Branka Matutinovića, koji je već nekoliko godina u mirovini. Matutinović je radio brojne televizijske serije, organizirao Dore, nekoliko odlazaka naših izvođača na Eurosong i tako dalje. Ima, naravno, puno doživljaja. Na primjer, priča Matutinović:
– Nekadašnji američki predsjednik Nixon prije puno godina bio je u Hrvatskoj. Bili smo u Hrvatskom zagorju. Gledajući ljude iz osiguranja, koji su u ušima imali slušalice, a tada je to bila novost, jedna je seljanka rekla:
– Dečki su stvarno lepi. Al zakaj su ti Amerikanci malo nagluhi?
Tramvajski poučak
Ne znaš što je gore: biti star i bolestan, a zdravog, bistrog uma, ili biti star i dobrog fizičkog zdravlja, ali biti dementan, to jest Alzheimerov prijatelj.
Ima ljudi koji se u takvim situacijama ne mogu pomiriti s činjenicom da su im roditelji postali zaboravni, pa pokušavaju s njima uspostaviti ravnopravan razgovor, ispravljati ih, objašnjavati im... Na žalost, to je beskoristan posao.
Međutim, ima i ovakvih slučajeva, što smatram da je puno pametnije u toj situaciji. Jedna moja prijateljica (delikatna je priča pa neću navesti njezino ime) imala je zdravu, ali zaboravljivu, dementnu majku. Dakle, ta je moja prijateljica tu činjenicu prihvatila i nije se upuštala u uvjeravanje da su dva i dva četiri.
Bili su jednom na otoku Braču na ljetovanju i jednoga je dana njezina majka izišla na ulicu u Supetru i stajala je na cesti pola sata. Kada ju je kći pitala što radi, majka je odgovorila da čeka tramvaj broj 4. Moja prijateljica nije majci objašnjavala da je to otok Brač i da tu nema tramvaja, već je vrlo inteligentno rekla:
– Mama, zar nisi slušala Radio Sljeme?! Upravo su javili da zbog popravka tračnica četvorka ne vozi do daljnjega.
– Dobro da si mi to rekla – odgovorila je majka i mirno ušla u kuću.
Kada me ugledate da stojim na ulici, recite mi da četvorka ne vozi! Da ne čekam bez veze.
Jedan moj prijatelj je rekao:
– Za mene će pričati: umro je od Alzheimera, zaboravio je popiti lijekove...
Bolje je zbog Parkinsona malo proliti, nego zbog Alzheimera ne popiti...
Toj teškoj bolesti namjerno se šalom suprotstavljam.
Pogledajte i VIDEO: Kako će izgledati novi zagrebački rotor
uređivao pokojni Drago Flego ::: Očito postoji život poslije smtri - pokojnik uređuje emisije