Kava, nešto slano za prigristi i kolač. Uz dnevne novine. Ili – lako mjesečno štivo. Ugodna tišina. Ali i povremeno ćaskanje. Scena slična jutarnjem odmoru u nepušačkom kafiću, kavani ili slastičarnici – tako bi trebala izgledati čekaonica u bolnici. Javnoj ili privatnoj. Bez obzira.
Razlika između jedne i druge vrste, kažu njihovi pacijenti, dan je i noć. Privatne se masno plaćaju, a takva je i njega. Svakom pacijentu posvetiti se maksimalno koliko mogu. Pružiti im sve što zažele. I najvažnije, omogućiti da se ne osjećaju kao pacijenti. Premisa je to onih koji rade u privatnom biznisu. Taj pristup na mala vrata polako se uvukao i u javni sektor. Ili barem dio kadra.
Shvaćaju – ako velike korporacije ulažu velik novac u komunikaciju, koja se, sada i najneupućeniji znaju, danas mora učiti – zašto oni rade suprotno? I nekomuniciranje je komuniciranje.
No, postoji razlika između šutnje i – šutnje u javnim bolnicama. Shvatio je to i predstojnik Klinike za porode u KB Merkur, ujedno i predavač komunikologije na Medicinskom fakultetu. U doba komunikacije jednostavno se više ne može – ne razgovarati. Objašnjenje, topla riječ – to je bitno onima koji uđu u hladnu bolnicu.
Cijene to i trudnice koje su u posljednjih godinu dana rodile u Merkuru. I osjetile razliku u pristupu. Osoblje se, od liječnika, primalja, medicinskih sestara pa i čistačica, potrudilo da trudnoću demistificira. Vodili su ih kroz rodilište. Organizirali sastanke s primaljama. No, u svoje je osoblje ova bolnica i – uložila. Poslala ga je upravo na tečajeve komunikacije. To ne znači da će trudnicama lagati.
Reći će istinu. Koliko god ona bila bolna. I ponuditi opcije kako je ublažiti. Upravo zato trudnice hrle roditi kod dr. Matijevića. A on, kaže, nikoga neće odbiti. Bez obzira na to došle iz Splita, Zagreba, Rijeke... Tko prođe kroz vrata bolnice, bit će i zbrinut. Stručnjake već imaju. Dobili su novi odjel. A mogu imati i najnovije aparate. Ali to više nije dovoljno. Modernu opremu mora pratiti i takva komunikacija.
LP dr Matijeviću, ...