Stabla jabuka i krušaka te grmove kupina i malina zasadili su na parceli od 6400 kvadrata, a kad narastu, svatko će si moći ubrati voće. Ideja je to javnog voćnjaka koji je proljetos otvoren u Varaždinu, po uzoru na Beč i Kopenhagen, a sad i Zagrepčani žele zasaditi jedan na Jarunu, pokraj urbanih vrtova u Ulici hrvatskog sokola. Inicirale su to Vesna Janković, Lora Rajić i Ana Danilović, a i ovaj će društveni voćnjak biti uređen prema principu permakulture.
– To znači da valja složiti plan koja će se stabla saditi i gdje, s koliko razmaka i sl. Htjeli bismo da ima jabuka, krušaka, šljiva, trešanja, ribizla, kupina, malina..., a možda i pokoje šumske vrste poput bazge. Kad nađemo idealnu lokaciju, znat ćemo više – govore. Iako im je za oko zapela parcela pokraj urbanih vrtova, i dalje ispituju teren u potrazi za najboljim zemljištima.
– Treba, dakako, vidjeti koja su gradska, a koja privatna te jesu li riješeni imovinsko-pravni odnosi. U kontaktu smo i s mjesnim odborima i četvrtima, dobivamo mnogo pozitivnih reakcija, a svi koji žele mogu se priključiti inicijativi putem naše Facebook stranice – ističu. Pomogla im je, dodaju, i Mateja-Angelina Kramar, predsjednica udruge “Zasadi drvo, ne budi panj!” koja održava varaždinski voćnjak, posebice oko procesa u kojemu, među ostalim, projekt trebaju staviti na papir te poslati u nadležni gradski ured. Realizacija, kažu, ne bi mnogo stajala, pa navode da je u projekt u Varaždinu uloženo oko 90.000 kuna, čime je sagrađena ograda, uređene su elektroinstalacije, nabavljene sadnice i pribor...
– Ljudska bi snaga bila besplatna jer vjerujemo kako bismo skupili dovoljno volontera koji bi se poslije i brinuli o voćnjaku. Zalijevati bi se moglo kišnicom i tako bi se uštedjelo na vodi – objašnjavaju.
Zanimalo nas je i kako bi se, primjerice, spriječio vandalizam ili krađa, odnosno da netko pobere goleme količine voća.
– Tehnički krađe nema jer svatko može uzeti koliko želi. Vandalizam nećemo moći kontrolirati, ali ako netko iščupa biljku, zasadit ćemo je opet. No vjerujemo u ljude i nadamo se da ćemo ih naučiti zajedništvu i dijeljenju – ističu.
Zagreb i zajednistvo i postenje ne idu u istu recenicu , a da jedem voce kraj Pripuzove spalionice, Koncara i Rimcevog pogona s baterijama , uostalom koliko su pokvaren narod Zagrebcani , cak i da izrastu vocke , bit cee staklo i igle zabodeno u jabuke