Gradski ili cestovni, brdski, jednobrzinac, s tvrđim ili mekšim sjedalom...
Zagrepčani biraju bicikle prema onome što im najviše odgovara. Ovisno žele li njima otići od kuće do posla ili voziti i teže rute izvan ceste.
U gradskoj vožnji obvezan detalj na biciklu većine vozačica košarica je u koju mogu staviti torbu. No muški biciklisti skloniji su dodatnom održavanju i redovitom servisiranju, kao i kupnji zasebnih dijelova.
Mlađi vozači će, pak, radije urediti starije modele bicikala koji se ponovno vraćaju u modu ili naručiti personalizirani bicikl, napravljen samo za njih. No prodavači i serviseri složit će se s jednim – bicikle je potrebno kupovati u za to specijaliziranim dućanima, gdje postoje i servisi, jer u trgovačkim centrima ne znaju popraviti ono što prodaju. Žene biraju gradske bicikle, muškarci brdske i sportske.
– Gledaju cijenu, brzine, kočnice, kvalitetu okvira, koliko komponenti ima pojedini bicikl. Muškarci znaju, zbog problema s prostatom, tražiti sjedala s rupom – kaže Marko Gligorić iz Ciklo-Centra.
Prije nego što se bicikl kupuje, savjetuju prodavači, bitno je dobro proučiti svu opremu, kupiti pravu veličinu, o kojoj se mogu informirati u svakoj trgovini, gdje postoje tablice. Ako se bicikl kupuje preko interneta, potrebno je provjeriti dolazi li složen ili u dijelovima.
– Mnogi ne navode da se bicikl mora još i složiti, pa se kupci iznenade kad moraju dodatno platiti 400 do 500 kuna serviseru da ga složi – kaže Gligorić.
Kod kupnje dječjeg bicikla osnovno je pravilo, kaže Alan Buhin iz Alanprima, uzeti onaj koji će izdržati godinu-dvije. Zagrepčani će prosječno izdvojiti oko tri tisuće kuna za bicikl, no ima i onih koji će dati i 40 tisuća kuna.
– Posljednji bicikl platila sam dvije i pol tisuće kuna, ne želim skuplje da ne postane meta lopova – objasnila je svoje razloge 33-godišnja profesorica Kaja Pandža.
S obzirom na pohabanost cesta i staza, brdski bicikl uopće nije na odmet, plus visoki rubnici gdje treba i gdje ne treba.