Trebalo je samo nekoliko godina da se od podsmjeha zbog množenja u
tisućama udruge nametnu kao ozbiljan dio svakidašnjice.
Isprva su, nerijetko noseći političke prizvuke, predstavljale takozvani
civilni sektor, onaj koji ne donosi odluke, nevladin.
Bio je to glasan dio društva koji neprestano fekće pare,
bilo budžetske bilo inozemne, donacijske, ili koji prosvjeduje, iznosi
nezadovoljstvo većine različitim političkim predznacima. Prisjetimo se
različitih poljoprivrednih udruga koje su o svakoj žetvi nezadovoljne
cijenama krušarice prijetile izlaskom traktora na
cestu. Mnogo se toga promijenilo te se udruge pita makar da
im se čuje glas, a sve su glasnija i njihova djela.
Govoreći nedavno o udrugama ministar poljoprivrede ustvrdio je kako
one, ozbiljno shvaćajući svoj posao, poljoprivredi koriste. I ne samo
poljoprivredi nego i ruralnome razvitku uopće. Uspjele su uz
potporu mjerodavnih na
različitim razinama izdići svoje interesne teme te ih namenuti kao
nezaobilazni dio gospodarstva. Uskoro se osniva udruga petnaestak za
tržište registriranih proizvođača rakija. Ima nekoliko vrlo
uspješnih udruga kulenara, pršutara, proizvođača
maslinova ulja, ekoloških proizvođača, voćara i povrćara,
prerađivača mlijeka, uzgajivača ovih ili onih životinja, ove ili one
pasmine.
Udruženi, uspjeli su izboriti svoje mjesto i priznanje svome poslu,
učvršćujući svoj posao sve češće, primjerice u
Zagrebačkoj županiji, i čvršće povezanim zadrugama.
Uspijevaju utjecati na kreiranje propisa u približavanju EU, na tekuću
ekonomsku politiku, a skraćuju si i put do potrošača,
primjerice sve kvalitetnijim priredbama, specijaliziranim sajmovima,
smotrama.
Od Večernjakove do drugih kulenijada, izložaba vina, sira, maslinova
ulja do nacionalne izložbe pršuta u Sinju ili Proizvoda
hrvatskog sela. Osim zanimljivosti za turizam zanimljive teme i za
ulaganja i suradnju sa stranim i domaćim biznismenima, koji napokon,
imaju vjerodostojna partnera i u manjim, udruženim
proizvođačima.
VRT ZEMALJSKI
Zajedno
