Heroj u bijegu" ili "tjeralica za generalom", same po sebi bizarne su i nevjerojatne vijesti, ili bi barem takve trebale biti, ali ipak za mnoge nije veliko iznenađenje što se uz njih veže baš ime ratne legende Ivana Korade. Posebice se tomu ne čude u kraju gdje se dogodio varaždinsko-zagorski masakr.
General je tamo, zbog svoje herojske povijesti i korpulentnosti te svemoći, koja je iz toga izvirala i koju je uz pomoć alkohola obilato i demonstrirao, bio strah i trepet. Činjenica da su u potjeri za generalom angažirani helikopteri, borbena vozila, psi tragači, specijalci u pancirkama, duge cijevi i stotine policajaca bjelodano govori kako generala Koradu kao iznimno opasnu psihološku strukturu percipiraju i profesionalci na državnim adresama.
U MUP-u su i jučer još vrlo obzirno govorili kako su raspisali tjeralicu za generalom Ivanom Koradom jer drže da ima korisnih spoznaja o četiri ubojstva, a ne zato što je osumnjičen. Tek će se vidjeti je li riječ o psihološko-taktičnom potezu istražitelja, oprezu koji je posljedica još uvijek nedostatnih informacija, odnosno dokaza ili još jedno kontraproduktivno povijanje pred ratnom veličinom, koje će opet u nekoj drugoj priči potaknuti neku drugu manju ili veću ratnu veličinu da si zbog svoje ratne prošlosti uzme za pravo da čini tko zna što. U Koradinom kraju bilo je normalno da general maše oružjem i silom provodi svoju volju gdje god se pojavi.
Njegova prijeka narav koju je pokazivao u miru bacala je sjenu i na njegov ratni put.
Ali ponajmanje je Korade kriv što je poslije rata izgradio takvu sliku o sebi. On je samo još jedan primjer za to da je u našem društvu duboko usađena svijest o tome da su neki jednakiji od drugih. Policijska izvješća, a i novinski izvještaji, sigurno bi bili drugačije intonirani i činjenično potkrijepljeni da se u varaždinsko-zagorskom masakru traga za nekim čije ime ne zvoni tako kao Koradino. Njegova bliža i dalja okolina dopustila mu je da se tako ponaša. Da su se njegovim alkoholnim i nasilničkim avanturama na vrijeme pozabavili oni koji su trebali, a zbog njegove, pa i časti hrvatske prošlosti, prije svega njegovi ratni drugovi i generali, danas ne bi strepili od najcrnjih scenarija s likom ratnog generala u glavnoj ulozi.
Nije dovoljno uvijek, a posebice ne u ovom slučaju, propitivati što je radila policija, a što pravosuđe, nego i što je radila politika, mediji, generalske, braniteljske i udruge koje skrbe o ljudskim pravima... Potvrde li se slutnje o najcrnjoj ulozi generala Korade u stravičnom krvoproliću, mnogi bi i na javnoj sceni morali revidirati svoja razmišljanja o svetinjama ratnim, sportskim, političkim...