Na internetu se mogu pročitati prave ode nasilju i poticanju na nasilje, pa bi se zakonom trebalo regulirati objavljivanje takvih tekstova. Nismo u Kini ili Iranu, nego u Italiji. Zaustavljanje Reutersa, odnosno interneta, ne predlažu komunisti, nego predstavnici stranke premijera Berlusconija, koji u svojim govorima ističe kako je on bedem slobode pred najezdom crvenih.
Članovi Berlusconijeve stranke žele, zakonom za nadzor napisanoga, zaštititi svoga vođu od napada na Facebooku, gdje svakodnevno nastaju stranice na kojima se, uz ostalo, poziva “ubijte Berlusconija”. Hvale je vrijedna briga za sudbinu čelnika stranke, premijera i TV magnata, čovjeka koji je stvorio bogatstvo objavljivanjem gosipa i emitiranjem reality showa, čija je televizija puna smeća.
Ali načinom na koji se želi zaustaviti web ako na njemu ima nešto uvredljivo po Berlusconija, ne brani se sloboda. Nakon što je psihički bolesnik Massimo Tartaglia pogodio Berlusconija u lice maketom milanske katedrale, predstavnici većinskog desnog centra odmah su ocijenili da je verbalno nasilje na internetu navelo napadača na takav čin i htjeli bi kazniti i “naručitelje” atentata (čelnik ksenofobične Sjeverne lige Bossi napadu daje pridjev “teroristički”), odnosno one koji kritiziraju voljenog im šefa.
Ministar unutarnjih poslova Maroni najavio je zakon ili vladin dekret za “reguliranje” napisanoga na webu, onda je malo ublažio nakane, ali i dalje drži kako treba nešto učiniti protiv onih koji huškaju. “Na internetskim sajtovima mogu se pročitati prave himne poticanju na nasilje. Sedamdesetih godina, koje su također bile opasne, nije bilo takvih pokreta.
Postoji opasnost od širenja mržnje i potreban je zakon za zaustavljanje poticanja na mržnju”, izjavio je predsjednik Senata i član desnog centra Schifani. Ni u kojem slučaju se ne mogu uspoređivati sedamdesete godine kad je teroristička organizacija Crvene brigade ubijala političke protivnike i pokušala prevratom preuzeti vlast sa sadašnjim bacanjem suvenira Duoma u lice premijeru. Ne može se kazati ni da tada nije bilo širenja mržnje.
Crvene brigade su objavljivale biltene tekstova punih mržnje prema kapitalistima i kapitalizmu pozivajući na oružanu borbu. Na Večernjakovoj internetskoj stranici bilo je, uz vijest o napadu na Berlusconija, mnogo komentara koji su ili pozivali da se napadnu hrvatski političari ili da je talijanski premijer zaslužio suvenir u lice. Je li poziv da se gađaju hrvatski političari širenje mržnje? Uvijek će biti onih koji neku svoju srdžbu pretvaraju u težak verbalni napad.
Koliko se puta kaže: najradije bih ga ubio. Ima i bit će onih psiholabilnih osoba koje pate od manije proganjanja i pokušat će napasti njihova progonitelja. Ali to se ne može spriječiti zakonima o internetu. Kritike na svoj račun nisu mogli zaustaviti ni pape (nije bilo interneta).
Bilo je onih, od XVI. stoljeća nadalje, koji su pisali, pa i u stihovima, napade na pape na kipu Pasquino u Rimu. Vlasti su progonile autore, protiv koji je uvedena i smrtna kazna, ali ih to nije zaustavilo. I danas se na Pasquinu priljepljuju papiri s kritikama na račun vlade i Berlusconija. Hoćemo li srušiti i kip?
\"moćne zemlje Unije pokupovale su nam banke i velike državne tvrtke, iz Hrvatske iznose milijarde eura dobiti gospodarstvo i građane iscrpljujući enormnim kamatama i stalno nas ucjenjuju Haagom\"