Vladino je vozilo na putu k putu k izlazu iz krize stiglo do raskrižja. Vlada sada mora bilo naglo skrenuti, bilo, želi li nastaviti u istome smjeru, pustiti narod da bira kamo će, umjesto da ga bez pitanja žrtvuje svojoj ambiciji da sjedi za upravljačem sve do neizbježna pada u provaliju. Trećega nema, pokazuje i ovogodišnji Izvještaj o napretku Hrvatske što ga je protekloga tjedna objavila Europska komisija.
Od mnoštva brojka u gospodarskome dijelu Izvještaja, navodim samo one ključne. Dakle, iako se svi gospodarski stručnjaci, s izuzetkom neoliberalnih “dinosaura”, slažu u tome da je jedini izlaz iz krize okretanje k stvaranju novih dobara, Vlada je svojim dosadašnjim (ne)radom postigla upravo suprotno. U prethodnoj je godini “ionako već golem uslužni sektor”, piše EK, povećao svoj udio u hrvatskome gospodarstvu sa 65 na 66 posto, a udio industrije, umjesto da raste, smanjio se sa 20,2 na 19,1 posto!
Drugo oko čega su svi stručnjaci složni jest da je i za izlazak iz krize i za ukupno društveno zdravlje nužno povećati prenisku stopu zaposlenosti, zbog koje su u Hrvatskoj na jednoga umirovljenika danas samo 1,2 zaposlena. U EU se cilja da ona naraste na 75 posto do 2020. godine.
A što je u međuvremenu postigla naša vlada? U drugome ovogodišnjemu tromjesečju, piše u EK-ovu Izvještaju, stopa zaposlenosti smanjila se za 4,8 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, pa sada iznosi samo 56,6 posto! U kolovozu je, dodaje EK, stopa registrirane nezaposlenosti već dosegla 16,4, a stopa nezaposlenosti mladih još je na kraju 2009. narasla na poraznih 25,1 posto.
EK napominje kako i dalje čeka da Vlada počne primjenjivati svoj u travnju prihvaćen program za oporavak gospodarstva. To bi bilo to naglo skretanje s puta u provaliju na put oporavka. Ali nije to jedina zamjerka. Kako ocijeniti vladu koja se ne zna sagnuti i pokupiti novac koji joj leži na cesti? Ravno polovicu novca iz zaključenoga pretpristupnoga programa SAPARD, namijenjena razvitku hrvatskoga sela, Vlada nije iskoristila, ističe EK u Izvještaju; ostavila ga je u europskoj središnjoj blagajni u Bruxellesu, da se vrati u proračune zemalja članica.
S IPARD-om, seoskome razvitku namijenjenim dijelom novoga objedinjenoga pretpristupnoga fonda IPA-e, ne ide mnogo bolje. EK za to okrivljuje “nedostatnu upravnu sposobnost”, tj. manjkavu popunjenost i osposobljenost upravnih tijela koja bi novcem iz europskoga proračuna trebala upravljati. Na papiru je sve to ispravno postavljeno, ali u praksi “primjena velikih programa zaostaje zbog niske kakvoće zahtjeva za projekte i natječajne dokumentacije”. Zbog neznanja, dakle.
Na nizu se mjesta u Izvještaju ističe da su nužni zakoni prihvaćeni – iako, ističe EK, Sabor baš i nije pokazao zadivljujuću zakonodavnu sposobnost, ne glede broja prihvaćenih zakonskih propisa nego glede propitivanja njihove kakvoće – ali da provedba zapinje. Uz takav pristup državne uprave poslu nije ni čudo da EK upozorava kako se za “gladak prijelaz” s pretpristupnih fondova na one kohezijske i ustrojne traži “daljnje napore na izgradnji prijeko potrebne stručnosti i prenošenju znanja između odnosnih uprava”, te “predanost mjerodavnih ministarstava poboljšanju zapošljavanja i zadržavanja kadrova” koji će upravljati europskim novcem.
Iz tih bismo fondova u prve dvije godine članstva imali priliku poduprijeti razvitak Hrvatske s nepovratnih 3,5 milijarda eura pa su oni glavni izvor vladina optimizma da će nam poslije ulaska u članstvo samo od sebe krenuti na bolje. Neće ako ne budemo znali taj novac povući i dobro iskoristiti.
Što god da Vlada odluči – skrenuti na put oporavka ili pustiti birače da sami izaberu svoj put – mora to učiniti danas. Sutra smo već na rubu ponora.
Prilično sam siguran da ova vladajuća garnitura ne zna niti može usmjeriti zemlju pravcem razvoja. Što je još gore, prilično sam siguran da ni oporba ( SDP) to niti zna niti može! Čisto da malo zamjenimo glavne junake naših nevolja, a, možda je i to nešto!?