Reakcija predsjednika SSSH Mladena Novosela na izjavu ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, u kojoj je zahvalio poslodavcima jer nam isplaćuju plaće i hrane svoje djelatnike, zastrašujuća je. Potpuno je nevjerojatno da bilo kome u zemlji koja se opredijelila za demokraciju i tržište smeta takva izjava.
Potpuni nedostatak sluha za bilo koju lijepu riječ upućenu poslodavcima postaje apsolutno iritantan. Prevladavajući stav politike, pa i cijelog društva, prema privatnoj inicijativi i poduzetništvu garancija je buduće neuspješnosti.
Ivan Vrdoljak jedan je od rijetkih ministara koji je napokon našao pravi ton i način obraćanja poduzetnicima koji se s punim pravom u Hrvatskoj osjećaju kao progonjena vrsta, a sama činjenica da je netko prema njima pokazao elementarnu pristojnost nekome smeta iz potpuno iracionalnih razloga.
Pa što je trebao napraviti Vrdoljak? Doći na druženje s poslodavcima u hotel Antunović pa prije skupa pred svima prezrivo pljunuti na pod i reći: “Dajte, žgadijo poslodavačka, nešto počnite raaaditi, treeebaaaaju nam vaše pare! Da dijelimo plaće i beneficije! I da svi budu zadovoljni. I glasaju za nas! A sad, trč’ na posao! Šic!”
Bi li onda sindikalne duše, loše plaćeni radnici ili nezaposleni bili sretni? Jer imaju hrabrog i odlučnog ministra koji se ne dodvorava poslodavcima? Ma, ljudi moji, primjedbe Mladena Novosela na Vrdoljakovu pristojnost prema poslodavcima zadnje su što je potrebno ovoj zemlji, to je jedan od najjadnijih primjera opasne demagogije zabilježen u zadnjih desetak godina. I to na dvije razine: prvo, to što nekom smeta da je netko prema nekome pristojan čista je psihopatologija. Drugo, takva je reakcija dokaz da se mnogi u ovom društvu još nisu izvukli iz netržišnih jednopartijskih ekonomskih modela. Još su samo trebali uzviknuti “živio SSSR”! I uspjesi planske ekonomije!
Gospodin Vrdoljak kao elektrotehničar nije neki ministar s naročitim profesionalnim pedigreom, ali mu se zaista mora skinuti kapa jer je prvi među hrvatskim ministrima nakon više desetljeća shvatio da poduzetnicima treba pružiti ruku razumijevanja te im iskazati i poštovanje i, zašto ne, poniznost. I kapital i rad mogu dugoročno uspjeti samo ako neka država stvori odgovarajuće demokratsko okružje te set zakonskih pravila koja štite privatno vlasništvo i privatnu inicijativu. Suvremena povijest pokazala je da su sve druge ideologije bile najobičnije zablude s katastrofalnim posljedicama epskih razmjera.
Logika Mladena Novosela prema kojoj bi se zbog pristojnosti prema poslodavcima ministar Vrdoljak odmah nešto trebao ispričavati radnicima protivan je interesu radnika. U društvu u kojem se na pravi način cijeni privatna inicijativa i poduzetnik radnici imaju puno više šanse za kvalitetan život nego u sredinama gdje su svima puna usta “drugova”, “solidarnosti”, “radništva”... Dok god će se Hrvatskom poput kuge širiti atmosfera zavisti u kojoj se uspješni poduzetnici tretiraju kao nepoželjni gubavci, do tada će Hrvatska ostati jedna nazadna europska zemljica. Uostalom, koji je razlog da se i neuspješnog poduzetnik treira kao zločinca. U krajnjoj liniji, neuspješni pouzetnik samo je čovjek koji je imao dovoljno hrabrosti pokušati. Ako je poštovao pravila igre i propao, koji je njegov grijeh? Zar nitko u ovoj zemlji nije čitao o kreativnoj destrukciji kao samopotvrđujućem mehanizmu ekonomskog razvoja?
Najstrašnije je u medijskom nasrtaju Mladena Novosela na poslodavce i ministra Vrdoljaka to što je potpuno zaboravio tko bi trebao isplatiti plaće radnicima ili zaposliti nezaposlene? No pljuvanje u tanjur iz kojeg jedeš stara je dobra hrvatska navada, toliko je ukorijenjena da se ne smatra nečim neprimjerenim.
Ukratko, ključni je hrvatski problem u tome da uopće nije sigurno hoće li se reakcija Mladena Novosela shvatiti kao ružni ispad ili većina misli suprotno.
