Božićne blagdane moramo iskoristiti kao predah za razmišljanje kako
hitro deblokirati hrvatske pristupne pregovore, rekao je europski
povjerenik za proširenje Olli Rehn. Vrijeme za razmišljanje trebao je
uzeti i novi slovenski premijer Borut Pahor kako bi Sloveniju časno
izvukao iz sramotnoga gliba u koji ju je uvalio.
Pahor je, međutim, odlučan nastaviti posao što ga je Rupel započeo kao
predsjedatelj Vijeća EU u prvoj polovici godine – uništavati ugled
Slovenije kao najuspješnije tranzicijske zemlje. Činio je to Rupel
uporno namećući na dnevni red Vijeća spor s Hrvatskom; pojačavao je
svoj razorni učinak bahatošću i šovinističkim izjavama o Hrvatima, a
sve je Ljubljana na kraju zaokružila diskriminacijskim vinjetama o
kojima se, protivno europskome načelu dobrosusjedstva, sa susjedima
nije ni pokušala dogovoriti.
Činjenica je da je Rupelu tada pomagao i Sanader inzistirajući na
primjeni ZERP-a na zemlje članice EU. Iako međunarodno pravo mora
dopušta Hrvatskoj proglašenje gospodarskoga pojasa, Zagreb se toga
prava za zemlje članice Europske unije odrekao; tvrdnja da je potpis
Hidajeta Biščevića na zapisnik o tome odricanju tek bezvrijedan
autogram vrijeđala je inteligenciju slušatelja.
Hrvatska su glasila na to glasno i jasno bila upozoravala smatrajući da
je glavni hrvatski – konačno, svačiji – interes istina. Za razliku od
slovenskih koja Pahoru pjevaju tercu u blokadi Hrvatske. Potpisnik ovih
redaka nije u njima još naišao ni na jedan glas koji bi Slovencima
nastojao objektivno razložiti spor zbog granice (doduše, i u hrvatskima
su se donedavna miješali Dragonja i Kanal sv. Odorika). Nijedan glas
koji bi im objasnio da to što slovensko more nema izravna dodira s
međunarodnim vodama ni na koji način ne ometa plovidbu. Da slovenski
izlaz iz koparske luke u međunarodne vode ne vodi kroz hrvatsko more,
nego kroz talijansko, dok se kroz hrvatsko u nju ulazi – kao, uostalom,
i u talijansku luku Trst. Takva su jednostavno sigurnosna pravila u
tome dijelu Jadrana, da se izbjegne mogućnost sudara brodova. I svi
imaju pravo na neometan prolazak.
Talijanima to ne smeta – a mogli bi, kad bi se baš zainatili, i u Trst
i iz Trsta kroz svoje vode. Zašto to odjednom smeta Slovencima, dapače,
postaje “nacionalni interes”?!
Konačno, za spoj svojega mora s međunarodnim vodama Slovenija bi se
morala na tlu proširiti do Umaga. To može pokušati samo ratom – u koji,
čak kad bi se usudila, kao članica NATO-a samostalno ne smije – ili
pred međunarodnim sudom.
Pahor, međutim, misli da može ucjenom. Čini se da je istinita tvrdnja
da je kao europarlamentarac većinu vremena provodio u EP-ovu solariju.
Ne bi li ga, umjesto Barbikom, prozvali Barackom. Iznutra se, očito,
nije stigao osunčati.
I što sad? Osim sramote koju je Sloveniji nanio, Pahor je toliko
zatrovao odnose među ljudima da će prva žrtva biti slovensko
gospodarstvo, a zatim hrvatski turizam i tržište nekretnina – kada
Slovenci počnu masovno prodavati svoje kuće i apartmane.
A kakvu korist može iz toga izvući? To što je postao veća faca od Jelinčiča? Kome?
Pahor se opravdava da Hrvatsku blokira ne bi li spriječio referendum o
njezinu članstvu u Europskoj uniji. U proljetnome Eurobarometru za
članstvo Hrvatske izjasnilo se 57 posto Slovenaca; 40 ih je posto bilo
protiv. Hrvatske vlasti nisu u međuvremenu povukle nijedan potez kojime
bi takvo raspoloženje mogle promijeniti. To što je sada, prema
slovenskim anketama, 80 posto Slovenaca protiv Hrvatske, “zasluga” je
samo Pahorove postizborne protuhrvatske kampanje!
EUROZOV
'Zasluge' Pahorove kampanje
