Krešimiru Bubalu, gradonačelniku Osijeka, svidjela se krajnje neobična ideja komunalne tvrtke Vodovod Osijek. Uprava gradskog vodovoda odlučila je svim Osječanima koji uredno plaćaju račune za vodu darovati po jednu hrvatsku zastavu dimenzija 70 x 150 centimetara.
Gradska tvrtka već je izdvojila 750.000 kuna kako bi kupila 30.000 državnih zastava. Bubalo za Novi list kaže da će “time ubiti dvije muhe”, stimulirati uredno plaćanje vode i povećati broj zastava u gradu. Zastava, zastava nam dajte, jer utjehe nema u vodi.
Gdje bi nam bio kraj da izvozimo hrvatski jal
Fred Matić, ministar branitelja, upitan zašto još nemamo proglašenih heroja Domovinskog rata odgovara za HTV da je “legendarni hrvatski proizvod, hrvatski jal, odigrao svoje.” Eh, kad bismo jal mogli izvoziti, gdje bi nam bio kraj.
Političari sami sebi iznajmili prostore za jednu kunu
Marka Ožića Bebeka, gradonačelnika Makarske, upozorio je Ured za državnu reviziju da Grad nezakonito iznajmljuje prostore političkim strankama po cijeni od jedne kune po četvornome metru.
Riječ je o prostorima na atraktivnim lokacijama na kojima se kvadrat plaća i 200 puta više. Nevolja je pritom što je Ožić Bebek i predsjednik lokalnoga HDZ-a koji koristi 124 četvorna metra po bagatelnoj cijeni. Slaba mu je utjeha što će deložirati i HNS koji koristi samo osam kvadrata.
Veliki teret i teške riječi na dalekovidnici
Anto Đapić, bivši počasni predsjednik HSP-a, nakon što je odlukom predsjedništva isključen iz stranke izjavio je da će se na skorim izborima kandidirati kao nezavisni kandidat. Đapić tvrdi da je iz stranke isključen jer se protivio koaliciji s HDSSB-om u Slavoniji, odnosno koaliciji s HDZ-om u Dalmaciji, a za svog bivšeg prijatelja, predsjednika HSP-a Daniela Srba ne bira riječi.
Gostujući u Dnevniku 3 HTV-a Đapić je suočen s bivšim bliskim suradnikom Srba nazvao “političkom pi**om”, dok se aktualni predsjednik pravaša ipak izrazio suptilnije rekavši da je “Đapić postao prevelik teret za stranku”. Mali je korak od počasnog predsjednika do prevelikog tereta.
Prije 5-6 godina bio je dan nacionalnog praznika . Moj klinac je tražio hrvatski barjak da ga objesi na zgradu u kojoj smo živjeli. Posramio me , premda se osjećam hrvatskim domoljubom . Sramotno je da na dan nacionalnih praznika ima izvješenih tako malo barjaka.