Koliko god rogoborili protiv EU integracija, protiv pravila koja nam se nameću, još jednom treba naglasiti ono najvažnije. Hrvatska bi bez višegodišnjih pritisaka izvana, sa Zapada, još i danas bila balkanska polumafijaška država s mafijaškim odnosima na svim razinama. Mafija bi imala državu. To ne znači da je danas mafija iskorijenjena, da je nema, jer nju je i nemoguće do kraja iskorijeniti, kao i korupciju, ili neki drugi oblik kriminalnog ponašanja. Ali država mora biti ta koja će zadati pravni, zakonski okvir, represivni i pravosudni sustav koji će ga bespoštedno provoditi bez obzira tko to bio, gdje će pravna država biti jednaka za sve, i gdje neće biti zaštićenih i građana drugoga reda. Država mora mafiju i kriminal držati pod kontrolom, a ne obratno. I bez obzira na položaj i status, svi građani moraju imati jednaka prava, kao i obveze.
Nijemci ovih dana najbolje pokazuju koliko su na Zapadu, u demokratskom društvu, osjetljivi na ponašanje svojih političara. Tako je pod velikim pritiskom njemačke javnosti, koji ide i do zahtjeva za opozivom, sadašnji njemački predsjednik Christian Wulff. A sve samo zato što je uhvaćen u laži i što je zloupotrijebio svoj položaj jer je još kao premijer Niedersachsena od supruge njemačkog biznismena Egona Geerkensa posudio pola milijuna eura kako bi kupio obiteljsku kuću, i to po povoljnijim uvjetima od onih koje bi kao običan građanin dobio u banci. I još je o tome lagao!
Sličan slučaj imali smo sa šefom SDP-a Zoranom Milanovićem. On je u studenome 2008. u Erste banci za novi stan uzeo 298.800 eura kredita. I što je najspornije bilo, u Erste banci dobio je kredit na 30 godina iako su i on i njegova supruga imali više od 35 godina. Jer ta banka inače običnim građanima tada nije odobravala kredit na 30 godina ako je podnositelj zahtjeva bio stariji od 35 godina. Bez obzira što to može biti poslovna odluka banke, da prema nekom klijentu napravi iznimku, Milanović kao odgovorna politička figura nije smio na to pristati, nego je trebao uzeti kredit po onim uvjetima po kojima ga svatko od nas može dobiti. Sve drugo danas je politički neprihvatljivo ponašanje.
Dakako, može se opet postaviti pitanje kako je Jadranka Kosor došla do stana, pa će odgovor biti da je sve po zakonu. I niz drugih slučajeva. Valja se samo prisjetiti famozne institucije sukoba interesa.
Koliko je takvih slučajeva nađeno, proglašeno, a što se na kraju dogodilo? Najčešće smo dobili podsmijeh od prokazanog. Pa kad tu još dodamo političke obračune koji su u prvom planu... A da se ne spominju korupcija, krađa...
Istina, mnogo toga može biti po zakonu. Pa i Hitler je došao na vlast demokratski, na izborima, po zakonu. A zakone kroje naši političari koji se još velikim dijelom ponašaju kao pripadnici neke posebne društvene kaste. Sada imamo i dva najnovija slučaja oko Radimira Čačića. Jedan je povezan uz Coning koji je dobio kredit od Croatia osiguranja. Čačić će reći da je on 2000. upravljačka prava predao odvjetniku i da s time nema nikakve veze.
Stručnjaci pak upozoravaju da treba provjeriti je li Coning imao bonitet kad je dobivao kredit, ali još više kome će odvjetnik u tom i sličnim slučajevima odgovarati ako upropasti posao. I to je sve po zakonu. Ali ne znači da se zakon ne može mijenjati kako bi stvari bile čistije i transparentnije. Jer ako danas zagovaramo oštre reforme u svim sektorima, onda moramo imati i jasne zakone koji neće ići na ruku političarima koji za njih dižu ruke. Kao i pitanje odakle da se naplate država i zadarska škola za posao koji je davno trebao odraditi Čačić i za to dobio novac, a nije ga zgotovio?
Europska unija prisilila je Hrvatsku na reforme kojima ćemo postati uređeno društvo. A mi moramo prisiliti svoje političare na politički odgovorno ponašanje, u čemu jednu od ključnih uloga igraju mediji. Poruka mora biti kristalno jasna, nema zaštićenih i povlaštenih, prema svima jednako!
kaufman pijevod fudbal igra sa fudbalom -- strava --- u hrvata nogomet igra sa nogometnom loptom --