Da profesor Žmegač i nije znameniti germanist, ovaj bih tekst o njemu
započeo zgodom iz Frankfurta. Dakle, jesenas, na Frankfurtskom sajmu
knjiga, bilo je zakazano predstavljanje knjige o Tesli "I bi svjetlo".
Među govornicima je najavljen i naš znameniti genetičar Miroslav
Radman, ali njega u zakazano vrijeme nije bilo.
Strpljivo smo ga čekali više od pola sata i kad smo se već počeli
razilaziti, eto ga. Čulo se da je zapeo u prometu. Ali nije bio promet,
bio je Aralica. "Sreo sam ga na ulici", ispričao mi je poslije akademik
Aralica. "Pozdravili smo se i zastali, premda se nikad prije nismo
vidjeli. Nakon obostranih komplimenata objasnio sam mu zašto nije
izabran u HAZU.
Prvo, živi u inozemstvu i prema nepisanim Akademijinim pravilima ne
može biti biran u radni sastav za redovitog člana, nego samo za
dopisnog, što on već jest. I drugo, Akademija je podijeljena na lijevu
i desnu stranu. Ljevica je uvijek protiv svega što predlaže desnica. I
obratno. A Radmana je predložio Vlatko Silobrčić s ljevice, na što se
desnica odmah nakostriješila i glasala protiv."
Uistinu ne znam kojoj od dviju strana pripada slavni hrvatski
znanstvenik Viktor Žmegač (vjerojatno ni jednoj), a ni tko ga je i kada
predložio, ako ga je uopće ikad itko i predložio, ali je činjenica da
taj ugledni, pa i najugledniji, hrvatski istraživač i tumač njemačke i
srednjoeuropske (dakako, i hrvatske) kulture nije redoviti član
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Žmegač je u znanosti veliko ime: prema njegovim se studijama izučava
njemačka književnost i kultura ne samo ovdje nego i u Njemačkoj; svaka
njegova knjiga, pa tako i nedavno objavljena povijest njemačke kulture
"Od Bacha do Bauhausa", prvorazredni je događaj s europskim i svjetskim
odjecima. Bez velikog se pretjerivanja za Žmegača kao znanstvenika i
pisca može reći da je sâm jedna manja akademija. Pa ipak za njega
nema mjesta među hrvatskim akademicima!
Cijenim staru Strossmayerovu ustanovu i uvijek ću biti na njezinoj
strani, pa i kad griješi, no među stranama koje je dijele uvijek ću
izabrati Žmegača. Nije toliko pitanje zašto znanstvenik o kojem
govorimo nije u Akademiji, nego kako je moguće da nije? Odnosno, kako
je moguće da je (ne)pripadnost nekoj strani važnija od svega drugog?
Dokle će biti tako da u Akademiji neće biti mjesta za Ljudevita Gaja,
Augusta Šenou, Antuna Gustava Matoša, Tina Ujevića, Vesnu Parun, Stanka
Lasića, Tomislava Ladana... i Viktora Žmegača?
Kad će se napokon u Akademiju smjestiti svi koji to zaslužuju, bez
obzira na stranu na koju su se sami svrstali ili na koju su ih drugi
bacili? Govorim o Akademiji i Žmegaču, a mislim na Hrvatsku i njezine
male i velike žmegače koje guramo u stranu ako nisu na pravoj, tj. na
našoj strani. Ima li nade da se na svim stranama svima otvore vrata?
GOST SURADNIK
