12.07.2010. u 12:16

Južnoafrikanac Elliot Naidoou, Forlan, Robben, Iniesta i sin Boba Marleya Ziggy heroji su moje južnoafričke avanture.

Goodbye Africa, I know what's the first thing I'm gonna do when I get back, odgovaram Dr. Albanu koji je pjevao "Hello Africa, tell me what are you doing?"
Zagrlit ću i poljubiti najdražu plavušu na Plesu, provjeriti je li Anitin Igor sredio tijelo za plažu. Pitat ću Peteka je li zaprosio Mihaelu, je li Ninči našla čovjeka svog života. Južnoafrikanac Elliot Naidoou, Forlan, Robben, Iniesta i sin Boba Marleya Ziggy heroji su moje južnoafričke avanture.

Vlatku u Bulldogu preporučit ću Amarulu, Srkija izbjegavati jer nisam našao Femija Kutija i njegov saksofon. Upoznat ću Tašinog dečka, a svim Dinamovim navijačima držati fige da dožive to proljeće u Europi. I da, donosim i vuvuzele.

Pa kakva je bila ta "Moja Afrika"? Stigao sam pun predrasuda, "nemoj prati zube vodom iz pipe, nemoj piti kolu s ledom, pazi da ti umjeto teletine ne serviraju zebru jer bi ti mogla teško sjesti na želudac, nosi samo par randi (južnoafrički novac, nap.a.) i karticu, ali skroz dolje u suspenzoru, ne odvajaj se ni od koga; pazi se, bijelac je saveznik i prijatelj, tamnoputi pak nikad neće oprostiti aparthejd..." Boki je sve ogolio do srži: "Čuvaj glavu!" Ne znam jesam li poljubio Fortunu, istina, nisam noću hodao Hillbrowom i Alexandrom, najopasnijim yoburškim kvartovima, niti sam izazivao vraga, ali tih 34 dana u JAR-u sam se zapravo osjećao kao u švicarskom sefu. I svima ovdje zapravo bio prijatelj.

Blatan pod, prazan tanjur...

Izdvojio sam pet osoba koje su odredile i moju sliku ove napaćene, kontroverzne, svakako posebne zemlje. Elliot Naidoou, 38-godišnji trener iz Kwanobuchlea, kojeg je kolega Marko Cvijanović odlučio dovesti u Rijeku, a novac za avionsku kartu prikupiti humanitarnom utakmicom, pokazao nam je blatan pod, polugole sinove i prazan tanjur. Radi kao nogometni trener, ne prima plaću, roditelji njegovih kadeta i juniora donesu mu malo hrane, nešto odjeće. Oca su mu tukli i mučili, a on je patio. I dalje se čujemo, javlja se iz press centra u Port Elizabethu. Čujemo se gotovo svaki dan, prirasao sam mu srcu samo zbog toga što sam ga poštivao. A ja sam fasciniran njegovom borbom.

Diego Forlan, plavi urugvajski anđeo, nominiran je za najboljeg igrača mundijala. Gotovo sam je nebeskoplave doveo do polufinala. Da je imao Suareza moglo je biti i "sedmo svjetsko čudo". Osim toga, cijelu karijeru pokazuje veliko srce. I Maradona mu je davno pomogao donacijom, što mu je jedan veliki plus uz mnoge minuse na ovom SP-u (svađanje s cijelim svijetom, podcjenjivanje te otkrivanje trenerskog amaterizma), no neobično sam sretan što Forlan nogomet i sav novac nije posvetio sebi već sestri koja je stradala u prometnoj nesreći, ali i brojnim paraliziranim osobama u Urugvaju.

Arjen Robben, čovjek stijena je eto negdje na početku karijere pobijedio rak testisa. Sve što je želio i tražio bilo je samo to da mu Svevišnji pruži priliku. Lance Armstrong bio mu je primjer čovjeka pobjednika. Nizozemski as vjerovao je u svoje liječnike, pridržavao se svih njihovih uputa, ali je imao i Božji dar. Ivica Olić, njegov suigrač u Bayernu reći će da Arjen živi asketski, da trenira kao nitko nikad, te da je prema kolegama i poslu do kraja odan. Eto, poštenje se ipak katkad isplati.

Andres Iniesta je na kraju vjerojatno najbolji igrač svijeta. U petak sam razgovarao s Barceloninim asom.

Iniesta kao primjer pristojnosti

Bio je rijetko miran, na pitanja je odgovarao s osmijehom, nije gledao u mobitel, pokazivao na sat. Kao i svi Španjolci tog dana respektirao je moju akreditaciju, cijeneći moj posao. Kod kuće od mene bježi izbornik, jer sam mu napisao nakon kvalifikacija: "Idi, dobri Slavene", a glasnogovornik se okolo hvali kako nagovara reprezentativce da mi uvedu "vječni silenzio". Naravno, oni ga se i pridržavaju, iako su se ovo ljeto izležavali zbog vlastitog neuspjeha. U Portchestromu sam upoznao zvijezde, ali one s pokrićem.

Ziggy Marley, sin legendarne reggae ikone Boba Marleya na stageu jednog yoburškog kluba otpjevao je očeve najveće hitove. Emotivno, poput oca progovarao je o ujedinjenju cijele Afrike, a zapravo je "No women no cry" pronosio poruku: svi imamo pravo na samo jedan običan život, na dostojanstvo! Na kraju, eto osjećam se kao da sam ispovjedio sve grijehe jedne mračne politike na ovom tlu, kao da se kući vraćam kao bolja osoba. Zbog svega, hvala ti Afriko...

Ključne riječi

Komentara 2

VK
vječni krojf
11:37 06.09.2010.

Flak bolje bi ti bilo pisati i objasniti ljudima zasto i kako si zamrzio Dinamo i grad zagreb,a Afriku ostavi,koga zanima ono sta si ti zavolio.Ja ti te tvoje kolumne ne citam samo usput vidim naslove.

Avatar Glina74
Glina74
21:03 19.07.2010.

najbolje osrani tamo

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?