Sve više predškolske djece ima poteškoća u jezično-govorno-glasovnoj komunikaciji. Liste čekanja za logopeda duge su i za ulazak u sustav podrške (govornih i jezičnih vježbi) zna se čekati i po godinu dana.
Unatoč tome što su u školama i vrtićima zaposlena 52 logopeda, problema je mnogo jer ne postoji hodogram – sustav koji bi umrežio različite institucije, Suvag, domove zdravlja, centre za rehabilitaciju, škole i vrtiće... Stoga se često događa da roditelji, u želji da što prije počnu s programom vježbi, ostanu upisani na listi jedne ustanove, a u međuvremenu pronađu drugo rješenje te se ne odjave.
Javljaju se sve ranije
– Imali smo sreću da smo preko prijateljice čuli za Centar za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i vrlo brzo ušli u sustav podrške. Problem s govorom kod Jane Barbare uočili smo kad su joj bile tri godine – nitko je nije razumio osim mene jer je zamjenjivala glasove i govorila svojim jezikom. Danas, nakon tri godine vježbi, govori tečno, no još radimo na izgovoru palatala (č, ž, š...) koje Jana Barbara miješa s glasovima c, z, s – kaže majka djevojčice Vlatka Kovačević.
Podršku Jani Barbari daje logopedica i docentica Centra za rehabilitaciju Jasmina Pavliša Ivšac. U Hrvatskoj se u posljednjih nekoliko godina bilježi porast komunikacijskih teškoća, a među njima je i autizam kao najteži oblik.
– Sve ih je više i sve se ranije javljaju, a mi nemamo dovoljno mjesta na kojima bi se s tom djecom radilo. Primjerice, to su djeca koja s dvije godine postaju upadljiva jer roditelji primjećuju da ih ne gledaju u oči, da se ne odazivaju na ime, nisu im zanimljivi, no motorika je bila u redu i dijete raste i napreduje – objašnjava logopedica Ivšac Pavliša.
Vrlo je važno što prije uočiti problem i potražiti pomoć. Najprije se obavlja procjena, a zatim slijedi podrška – stručni rad s djetetom.
– Često je obrazovanje roditelja velik problem jer se ne uspijevaju snaći.
Problem su predrasude
Misle da dijete ima vremena progovoriti do pete godine pa ako je dječak, jer oni kasnije progovaraju, predugo čekaju te kasnije dođu na listu čekanja. Imali smo slučaj šestogodišnjeg djeteta u Zagrebu koje nije išlo u vrtić, nitko s njime nije radio, mama ga nije uspjela upisati, a riječ je o djetetu s autizmom – kaže Ivšac Pavliša i dodaje da dijete sa sedam-osam godina mora krenuti u školu, a dvije godine nisu dovoljne da ga se privikne na ljude i na vježbe.
Spomenuta djevojčica uspjela je uz pomagača u nastavi krenuti u redovnu školu. Autistična djeca s intelektualnim teškoćama znatno će teže svladavati nastavni program, zbog čega kombinirano borave u Centru za autizam te vrtićima i specijalnim školama. Između 50 i 75 posto djece iz spektra autizma dosegne razinu jezično-govorne komunikacije.
