Raditi ondje gdje nastaje život.
I u rukama svakodnevno držati tek rođenu djecu. Nije ni čudo da djelatnici rodilišta u Vinogradskoj šire toliku pozitivnu energiju da te isti čas zaraze. Čim stupiš na treći kat zgrade... Pa ne iznenađuje stoga ni činjenica da se u to rodilište vraća rađati čak 95 posto žena. Osvoje ih svojim pristupom, stručnošću i, prije svega, ljudskošću. Kao doma. Ta se fraza često čuje među trudnicama kada govore o rodilištu KBC-a Sestre milosrdnice, a dovelo je to i do “baby booma” kojem su lani svjedočili u bolnici. Rodilo se gotovo stotinu djece više, njih 3035. A da bi došli do toga da se žene ondje osjećaju kao kod kuće, trebalo je mnogo truda. Već godinama organiziraju trudničke tečajeve na kojima rješavaju sve nedoumice. Tu su i kada ženama treba riječ ohrabrenja. Omogućuju i prisutnost njima bliske osobe prilikom poroda. I kad se dijete konačno rodi, ni minutu nakon poroda stavljaju ga majci na prsa, a beba se od majke ne odvaja sve dok ne ode iz bolnice. Sasvim uobičajena praksa, reći će skeptici te dodati da bi tako trebalo biti u svakoj bolnici. No, upravo se u tome i krije ljepota svega. Ta “uobičajena praksa” i red kojeg se drže u bolnici mnogo znači u stanju straha od nepoznatog koji često ulijeva nesigurnost kod trudnica.
A još kad tu praksu pojača ljudski faktor, rezultat ne može izostati. Kako ostati imun na babicu koja se ne odvaja od trudnica, želeći im udovoljiti i u najmanjoj sitnici, poput izrade frizura ili masiranja. Pamte glavnu primalju i majke koje su ondje rodile prije 28 godina. Znaju i da se predstojnica Zavoda za porodništvo novorođenčetu veseli gotovo jednako kao i one same. Cijelu priču dodatno podupiru i njihovi šefovi koji djelatnice potiču da što prije zatrudne kako bi imale što lakši porod. “Devijacija” je to njihove bolnice, našalit će se, i u mobitelu pokazati fotografiju najnovije bebe koja je kroz njihove ruke došla na svijet. Takva ekipa lako će nadomjestiti dotrajalost zidova starih stotinu godina.
Mala napomena: život ne nastaje u toj bolnici - ali se rađa. I normalno je da sve pršti od radosti i ljudskosti - kad se u susjednoj sobi ne odvija radnja dijametralno suprotna rađanju novoga života.