Kada je postala ministrica graditeljstva, bila je novo lice na političkoj sceni. Danas je jedna od najpopularnijih političarki i kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba koja opasno “puše za vratom” dugogodišnjem šefu metropole Milanu Bandiću. Koja je njena tajna uspjeha? Za sebe kaže da nije bahata i tašta, da se trudi biti onakva kakva jest. I ljudi to očito prepoznaju.
Građani vam se već obraćaju s gradonačelnice. Zanosite li se ili mislite da je zec još u šumi?
Nisam euforična, stojim objema nogama na zemlji. U životu sam naučila da je netko jednu večer ministar, a već drugo jutro nije. U kampanju idem zdrave pameti i puna srca i želim se pokazati onakva kakva jesam. Uvijek kažem ljudima: izađite na izbore, glasajte, idemo zajedno odraditi promjene u Zagrebu koje svi želimo.
I ankete pokazuju da ste, uz Bandića, najozbiljnija kandidatkinja?
Vjerujem u trendove, a oni zaista pokazuju da se bitka zahuktala i da bih ja mogla biti prvo lice promjene i mene to veseli.
Čini li vam se da je, nakon 17 godina, došao kraj vladavini Milana Bandića?
Jako mi puno ljudi prilazi i govori da im je sada dosta. To čujem i od onih koji su glasali za Bandića. I ja imam osjećaj da je ljudima dosta. Vrijeme je da se podvuče crta. U Zagrebu sve nekako funkcionira, ali nema iskoraka. Da imamo odlične vrtiće, da imamo nastavu u jednoj smjeni u svim osnovnim i srednjim školama, ja bih prva prišla Bandiću, dala mu ruku i rekla da je to rezultat za 16 godina. Ali mi nemamo ništa za što možemo reći da je “vau”.
A puno je novca?
Strašno puno. Jedna osnovna škola za stotinjak đaka stoji 17 milijuna kuna, pet fontana 50 milijuna kuna. Proračun Rijeke je 700-800 milijuna kuna, a Zagreb samo za predškolsko obrazovanje izdvaja 920 milijuna kuna. To su činjenice i to me zapanjilo. Kad brojke tako stavite u kontekst, morate se pitati što se to događa.
Čini se da ćete dobiti i podršku SDP-a. Koliko vam to znači?
Ona je dobrodošla, ali ona mora biti na projektima i programskoj osnovi. Moramo sjesti i vidjeti, ako idemo zajedno, kakav Zagreb želimo 2030. godine.
Morat ćete razgovarati i o kadrovskim rješenjima. Iz SDP-a poručuju što žele i od čega ne odustaju.
Želje i pozdravi idu negdje drugdje. Trgovanje foteljama ne stanuje kod mene doma i ne želim tako razgovarati. To nije promjena, to imamo sad. Moramo razgovarati o projektima, programima… Za sve nam trebaju najbolji, najstručniji ljudi, a ako su pritom članovi neke stranke, to ne smije biti minus.
Dobro, ali partneri vam jasno poručuju da ne žele dati Holding HNS-u, da daju svako šesto mjesto HNS-u na listi?
Kako netko može dati ili ne Holding ako njime upravlja Bandić. Idemo se dogovoriti što želimo s Holdingom, kakav Holding želimo, vratimo se tome što je Holding uopće trebao i biti. A trebao je omogućiti građanima jeftinije usluge, što se nije dogodilo. Postao je jedan mastodont. Tek kada se o tome dogovorimo, možemo se dogovoriti tko bi mu bio na čelu. Možda ići i u javni natječaj. Nema tu dijeljenja. Pa mi nemamo ništa u ovom času.
Inzistirate li vi na bivšem HSLS-ovcu Josipu Budimiru?
Ja ne inzistiram ni na čemu. Osim na dogovoru o projektima i programima i da ih vode ljudi koji su najkompetentniji za to. Ako SDP ima nekog tko je odličan za to, zašto ne. Ali idemo se prvo dogovoriti što želimo raditi u Zagrebu za godinu dana, za četiri, osam…
Što je s listom za Skupštinu, treba li biti zajednička ili odvojena?
Vjerujem brojkama. Treba vidjeti nosi li nam promjenu jedna lista ili dvije i po tome se ravnati.
S obzirom na omjer snaga u Zagrebu, kako bi zajednička lista trebala izgledati?
Vidjet ćemo ankete, rezultate, što je bilo na izborima 2001., 2005., 2009., 2013. i što je sad. Vrlo sam razumna, nisam bahata i ne treba se ukopati i kazati da smo najbolji na svijetu. Moramo nuditi budućnost Zagrebu, jasnu ideju kako upravljati gradom. Bez toga nema ni uspjeha.
Lokalni izbori bit će veliki pokazatelj odnosa u koaliciji HDZ-a i Mosta. Na njima dva partnera u Vladi ne idu nigdje zajedno. I to dosta govori o odnosima.
Ni SDP ni HDZ nemaju jakog kandidata koji može ući u drugi krug, a kamoli srušiti Bandića.
To vam je pokazatelj situacije u Hrvatskoj i razlike na parlamentarnoj i na lokalnoj razini. Sjetite se Bandića i kako je on pokušao ići na parlamentarnu razinu, ali nije uspio. Na parlamentarnoj razini prepoznaju se politike, svjetonazor, a na lokalnoj ljudi prepoznaju čovjeka koji može raditi određeni posao. Ljudi u Zagrebu žele da su im komunalije jeftinije, da se redovito odvozi otpad, da funkcionira javni prijevoz, da je dobar i dostupan, da je promet takav pa da ne moraju koristiti svoj auto, da su im računi manji. Žele to i čovjeka koji im to može donijeti.
Kako onda Bandić pobjeđuje?
On je nekoliko puta obećavao i obećavao, vrlo umješno se dočekao na noge i vrlo umješno uspio sve izbore okrenuti u svoju korist. Ja to zovem stockholmskim sindromom. Nije dobar, ne radi dobro i mora otići, ali vam je postao navika. Građani su taoci ovakvog načina vođenja grada.
Nije li Sandra Švaljek i dobila poene jer je pokazala da grad može funkcionirati dok je gradonačelnik „iza rešetaka“?
Pokazala da se u gradu ništa dramatično nije dogodilo dok je ona vodila grad. Svakom razumnom čovjeku je jasno da grad može funkcionirati i bez Bandića, ali dobro je da smo i to konačno vidjeli i demistificirali.
Biste li voljeli vidjeti Bandića u kampanji bez našeg novca?
To bi bilo zanimljivo. Nijednu kampanju nije radio na način da nije bio s mjesta prvog čovjeka. To je vjetar u leđa. Nije nikakva tajna da on kompletnu infrastrukturu koristi za sebe. Nažalost, nama su neke stvari postale normalne, a nisu. Imamo gradonačelnika koji je bio u zatvoru i koji ima niz optužnica, a ljudi svejedno kažu da to nema veze jer on radi. A velika je razlika između raditi i pričati da radiš. Ali on je od sebe napravio tu priču. On trči, jede snijeg, ritualno se spaljuje… Mrtav hladan može izjaviti da će napraviti žičaru na Jarunu, a jezero na Sljemenu i ljudi bi kazali: OK.
Što biste vi prvo napravili da postanete gradonačelnica?
Prvo ću duboko udahnuti i dobro prespavati. Imam projekte, sve podijeljene na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne. Tri su ključna problema u Zagrebu – otpad, promet i upravljanje proračunom. Moje je rješenje da se dio otpada odvaja na kućnom pragu, dio da se izdvaja putem zelenih otoka, 40 posto otpada da se reciklira, što se može raditi i u gradskim poduzećima kao što su Zrinjevac, Zagrebačke ceste, a preostali otpad treba sortirati, razvrstati, a ostatak koristiti kao energent za energanu, dakle toplinu.
Može li se to napraviti novcem uz fondova EU?
Novac nam je na raspolaganju, ali nismo ga izvlačili jer nismo imali projekte.
Imate vi projekt?
Imam ideju, viziju i ciljeve. U prvoj godini mandata treba tu priču s energanom pokrenuti i već u trećoj godini može se dobiti novac iz fondova. I to ću i napraviti u prvoj godini mandatna. U razvrstavanje otpada se može pak krenuti odmah.
Što je s prometom?
Sve ono što je moguće srediti bez mnogo novca, a to su kratkoročni zadaci, treba napraviti što prije, poput sređivanja vertikalne i horizontalne signalizacije. Treba dovršiti spojeve pojedinih cesta. Treba poticati javni promet određenim mjerama. Zagrebu trebaju i dva mosta, jedan u produžetku Strojarske, drugi na Vrapčanskoj cesti. Samo tako će se rasteretiti promet i rotor na koji dolazi deset tisuća automobila. Tu je i famozna žičara koja od 2007. ne radi.
Žičara je sad kao Pelješki most?
Da. Kada sam ja radila u gradu od 2002. do 2005., napravljen je javni urbanistički natječaj za gornju stanicu žličare i od tad slušamo obećanja.
Što je s fasadama u centru?
U Donjem gradu nemoguće je raditi energetsku obnovu jer su objekti zaštićeni, ali imate projekte donjogradskih fasada i energetske obnove za kuće starije od 80 godina. Za te projekte možete povući nepovratna sredstva iz EU. I to je veliki državni projekt. Ali Zagreb ne aplicira jer cijelo vrijeme očekuje nešto. Zagreb se u nizu projekata ponašao kao otok, kao da država ne postoji. Kao da ti projekti ne postoje. Zagreb treba biti prvi u svemu, pokazati primjerom. Donji grad treba imati pristojne fasade i za to Grad treba odvajati novac jer ljudi to sami ne mogu napraviti. Da je gradska blagajna centralizirana, bilo bi puno lakše jer sam sigurna da svi mi plaćamo dvostruko neke stvari. Ali to je možda i odgovaralo nekome.
Hoće li u Zagrebu ikada biti moguć clean start?
O tome sam jako, jako razmišljala. Ako pobijedim, postojat će nova pravila ponašanja. Oni kojima odgovaraju bit će i dalje tu, oni kojima nova pravila ne budu odgovarala sami će otići. Jer, inače ćemo ući u jednu močvaru iz koje nećemo moći van.
Tri su glavna problema u Zagrebu: otpad, promet i upravljanje proračunom. Imam projekte za svaki od njih, podijeljene na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne
HNS je na glasu kao klijentelistička stranka. Jeste vi ikad zaposlili nekog preko veze?
Uvijek govorim svojim primjerom. U mom kabinetu u Ministarstvu bilo je deset ljudi, dužnosnika koje ja biram. Osim mene, mog zamjenika i jednog pomoćnika nitko drugi nije bio iz HNS-a, a i oni su bili iz struke. U resoru su bile četiri agencije i zavoda i na čelu njih su bili nestranački ljudi najstručniji za taj posao. Ljude morate zadužiti za posao i oni moraju dati rezultate. Došao je kraj tome da možete negdje sjediti i gledati kroz prozor.
S kim god razgovaram o vama, kaže mi isto, a to je kako se nada da ćete biti glavni i da vam se HNS neće previše petljati u posao?
Izgledam li ja vama kao netko tko nije glavni? Ne baš.
Mislim da je odgovor tu. Nemam problem izgubiti, ali imam veliki, užasan problem dobiti i imati svezane ruke od bilo koga. Nemam nikakav problem da se dogovorimo što ćemo raditi u prvoj, drugoj, trećoj godini, da neki ljudi preuzmu odgovornost. Ali nakon godinu dana vidjet će se što se napravilo. Ako nije ništa, onda oprosti. Nemamo pravo na to.
Tko vam je od potencijalnih protukandidata najveća prijetnja?
Mi cijelo vrijeme, zapravo, razgovaramo o tri kandidata. U biti u jednom času nije se još netko javio iako znamo da će se kolega Ivan Pernar kandidirati.
On bi vam mogao uzeti dio kolača?
On je netko tko uveseljava ljude. Uvijek si trebamo postaviti pitanje je li on netko koga čovjek vidi da nešto operativno radi. Gradonačelnik je operativac, to je operativna funkcija, a ne funkcija od koje se radi predstava.
Je li točno da ste nudili Sandri Švaljek da se priključi vašem timu?
Cijenim to što radi, imamo različit put, način, ali o njoj se mogu pohvalno izraziti. Od početka govorim da je zaista došlo vrijeme da napravimo jednu široku nadstranačku platformu za promjene u Zagrebu i da bi se moglo razgovarati i s gospođom Švaljek. Zašto ne? Uvijek sam za razgovor, ali jednako tako dozvoljavam da netko kaže da misli drugačije. Nemam ništa protiv.
Hoće li HDZ odigrati za Bandića?
Slušam puno priča, pa i o dogovoru da bi Bandić bio na čelu grada dvije godine, pa netko iz HDZ-a. Oni su mogućnost da nešto naprave propustili. Mogli su ne podržati proračun i Bandić je mogao ići na izbore kao i svi drugi. Podržavanjem proračuna oni su indirektno podržali opciju da Bandić uz njihovu pomoć i dalje upravlja gradom. Ja to čitam tako.
Kad smo kod priča, kažu u SDP-u da nema garancije da HNS nakon izbora neće sastaviti vlast u gradu upravo s HDZ-om?
Je li HDZ netko tko je promjena u Zagrebu? Nije. Oni ovaj čas podržavaju Bandića. A tko garantira da SDP i HDZ neće završiti zajedno, kontra mene. Tko to meni garantira? Tko mi garantira bilo što? Zato i hoću da se dogovorimo što ćemo raditi, tko snosi dio odgovornosti.
Stalno se puštaju priče o koketiranju HNS-a i HDZ-a na nacionalnoj razini. Je li to samo batina za Most?
Nema koketiranja. Ne znam koliko puta je Ivan Vrdoljak rekao da mi nismo ni potencijalni „koalicijski partneri“. Ne znam koliko sam ja puta rekla isto. Nemamo mi što zajedno raditi. Svjetonazorski nemamo.
Vrdoljak kaže da nema što raditi s ovakvim HDZ-om, u kojem je, recimo, Stevo Culej?
Ja možda za dvije-tri godine narastem i počnem skakati u vis. Procesi su mogući, ali o nekim procesima moguće je razgovarati za dvije-tri godine. U ovom času ne.
Što je gospođa Pusić razgovarala s premijerom? Je li tražila potporu za odlazak u neku od UN-ovih agencija?
To je pitanje za gospođu Pusić. Sve što bih odgovorila bilo bi krivo. Ali nema nikakvog preslagivanja.
Hoće li ova Vlada ipak potrajati do kraja?
Zadnji put sam bila jedna od rijetkih koja je doista vjerovala da će Vlada trajati četiri godine. Sad opet vidite da i ova nova puca na svim temama. Činjenica jest da je Plenković puno smireniji, da je drugačiji, da ima diplomatske vještine koje obilato koristi.
Ne vidite promjenu između Plenkovićeva i Karamarkova HDZ-a?
Ne vidim, vidim samo promjenu u prvom licu, a sadržaj kutije je isti. Mene kao nekog tko živi u ovoj zemlji živo zanima hoće li Božidar Kalmeta biti kandidat za gradonačelnika Zadra. Iz te će se odluke zapravo najbolje vidjeti je li se u HDZ-u išta promijenilo ili nije. Ja promjene ne vidim. Gledam to malo i po projektima na razini Vlade. Mnogo toga je korak natrag. I porezne reforme nisu bile korak naprijed, već nazad. Vidjeli ste i s izborom glavnog ravnatelja HRT-a. Mi u Saboru to jutro nismo znali ide li ta točka na dnevni red ili se Most i HDZ neće dogovoriti.
Čekaju li nas još burnija vremena? Most bi na lokalnim izborima mogao ostati bez utvrda Metkovića i Omiša, za dvije godine imamo smjenu u Saboru između Petrova i Jandrokovića.
Most bi mogao i dobiti nešto HDZ-ovo. Recimo, Nikola Grmoja mogao bi postati župan Dubrovačko-neretvanske županije. Ja bih voljela da nemamo ponovno cijeli cirkus, da opstanu četiri godine zbog države. Lokalni izbori će biti veliki pokazatelj. Na njima dva koalicijska partnera koja su sad u Vladi ne idu nigdje zajedno. Ja ne znam da igdje idu zajedno. To već pokazuje koliko dobro misle jedni o drugima.
Most sad traži otvaranje arhiva.
Svaki put kada je Most uzdrman padom rejtinga napravi nekakav iskorak. Prošli su put spominjali reforme od kojih nismo vidjeli ni „r“, ali smo zato vidjeli pad Vlade. Jednako tako sada bi otvarali arhive, bez kriterija u kojima će potom svatko nekog tražiti. Rane su ovdje duboke, to je ponovno otvaranje tih rana, a ja želim da nekako idemo dalje. Imam dva sina. Jedan je rođen 1987. godine, drugi 1994. Ne želim da oni raspravljaju o nekim stvarima koje uopće ne razumiju.
Dvije su godine prošle od predsjedničkih izbora. Slažete li se s predsjednicom da je nakon njena dolaska više zajedništva?
Ja to zajedništvo ne vidim. Odgojena sam tako da, kad netko postane predsjednik države, to i moj predsjednik ili predsjednica. A to ne osjećam. Kao ni to zajedništvo. Bojim se da tu zaista nije napravljen iskorak prema boljem, nego da je predsjednica napravila korak nazad. Loše se osjećam kad predsjednica izađe van sa svojom gospodarskom vizijom i kad idući dan svi relevantni čimbenici kažu da je to ludost. Voljela bih da je moja predsjednica cijenjena u svijetu, da kad govori imate osjećaj da misli na sve nas. Tada bih se neusporedivo bolje osjećala.
>> Ultimatum SDP-a: Što sve traže od HNS-a za potporu Anki Mrak Taritaš u Zagrebu
Vrijednost građevinskih radova u RH za vrijeme globalne krize 2010. godine bila je 15,6 milijardi kuna. U prvoj godini Milanovićevog mandata pala je na 14,3 milijuna kuna. U prvoj godini mandata Anke Mrak pala je na 13,4 milijardi kuna, u drugoj godini na rekordno niskih 12,4 milijarde, i u trećoj opet na 13,4 milijardi. Zar ti brojevi ne govore apsolutno sve o "sposbnosti" gospođe Mrak, koja je tri godine uspješno uništavala sektor kojem je bila na čelu, i to u razdoblju kad je cijeli svijet izišao iz globalne krize? A vi ovdje pričate o uspješnoj ministrici?