Pjesniku Vladimiru Nazoru, koji je poslije onog rata bio predsjednik Prezidija Sabora, javili su iz CK da se od njega očekuje da Titovu štafetu dočeka i pozdravi ispred Sabora. Štafeta je došla (na glavni gradski trg) i prošla, a Nazora nigdje. Druže Nazor, pitali su poslije starog gospodina, zašto niste došli na doček štafete? Ja sam došao, ali nije bilo štafete, objasnio je Nazor. Kako nije, odgovoriše mu, pa dočekao ju je cijeli grad. Nemoguće, začudio se pjesnik, u rečeno vrijeme ispred Sabora nije bilo nikoga.
Anegdota je stara i poznata, ali još izvrsno ilustrira nesporazum što ga može izazvati nepreciznost u jezičnom sporazumijevanju. Od Nazora se zahtijevalo da se palici sa simboličnim moćima Velikog Vođe pokloni u ime Sabora, kao njegov predstavnik, ali mu je rečeno da to učini ispred Sabora. I on je bio ispred Sabora.
Jezični nesporazumi obično nemaju ozbiljnije posljedice, ali ih mogu imati, osobito kad se dogode na političkom terenu. Tako još i danas odjekuje glupi previd u prijevodu američkog izvještaja u kojem se kaže da je hrvatska vlast sklona korupciji. Umjesto vlast, kako su napisali Amerikanci, naši su jezični znalci iz ozbiljne izdavačke kuće napisali vlada. I, naravno, izazvali burnu reakciju, pa i sudski proces. Značenjsko polje riječi “vlast” mnogo je šire od onoga riječi “vlada”. Vlast jest ponajprije vlada, ali pod vlašću se podrazumijevaju i mnoga druga tijela izvršne, zakonodavne, sudbene i mjesne vlasti.
Vlast je lanac od komunalnog redara do predsjednika države i kad se kaže da je korumpiran, nitko se iz njega ne osjeća osobito pogođenim, jer svatko misli da se primjedba odnosi na nekog drugog. No, kad se prstom upre na vladu, nema izmotavanja. Površne prevoditelje spasila je samo činjenica što se ubrzo nakon njihove pogreške pokazalo da je sam vrh vlade bio do guše u korupciji.
Skuplje bi nas mogao stajati jezični nesporazum koji se pojavio na suđenju “dečkima s Knežije” prije deset godina.
Tada je u javnim odjecima prvi put izbrisana značenjska razlika između kriminalca i zločinca. Družina momaka koja se bavila kriminalom nazvana je zločinačkom organizacijom. I otad se ta sintagma proširila kao epidemija gripe. Sve što je s onu stranu zakona proglašava se zločinačkom organizacijom, svaki prijestupnik zločincem. Toliko zločinaca i zločinačkih organizacija u Hrvatskoj nije bilo nikad i toliko ih vjerojatno nema nigdje na svijetu, premda drugdje nema ništa manje kriminala nego u Hrvatskoj. A sve zbog prezira prema nečemu tako nevažnom kao što je jezik (i prevođenje). Naime, u hrvatskom društvenom kontekstu (a kontekst određuje značenje) kriminalac i zločinac nisu isto. Džepar, pronevjeritelj ili podmićeni činovnik prekršitelji su zakona i jesu kriminalci, ali nisu zločinci.
Zločinci su oni koji ubijaju ljude, a kad se udruže, onda su zločinačka organizacija. Svi zločinci, dakle, jesu kriminalci, ali svi kriminalci nisu zločinci. Običan svijet tu razliku još i može previdjeti, ali je opasno kad je zanemaruju pravnici (pa i zakonodavci).
U odjecima suđenja “dečkima s Knežije” prvi je put izbrisana značenjska razlika između kriminalne i zločinačke organizacije
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
