Jučerašnja oslobađajuća presuda Županijskoga suda u Zenici za ratne zločine počinjene tijekom rata nad zatočenim Hrvatima u Varešu bila je (ne)očekivana. Prvo zbog toga što su tročlano sudsko vijeće činili bošnjački suci.
Posebice je znakovito što je to ustvrdio županjski tužitelj iskazujući svoje nezadovoljstvo oslobađanjem pripadnika bošnjačke Armije koje je optužnica teretila za zlostavljanje ratnih zatočenika u ratnome logoru smještenom u Srednjoškolskom centru. Do sada nije poznato da su iskazi svjedoka tako marginalizirani, da je ijedan sudski postupak za ratne zločine tako brzo okončan, a presuda šokirala hrvatsku javnost.
Iz Vareša koji je prije rata bio većinski nastanjen Hrvatima, prognano je 10.000 stanovnika, ubijeno je više desetina. Ova presuda je, uz neiskazivanje poštovanja prema žrtvama, šamar i svim prognanim i obespravljenim Hrvatima Vareša. Istodobno zbog zločina počinjenog na području iste općine protiv Bošnjaka u selu Stupni dol samo dva tjedna ranije na 15 godina zatvora uz vrlo sumnjivu proceduru, svjedoke i samu presudu kažnjen je bivši zapovjednik HVO-a iz Kiseljaka Dominik Ilijašević Como.
Njemu je, čini se, presuđeno nakon desetog pokušaja kao rezultat haaškog priznanja bivšeg zapovjednika HVO-a u Kiseljaku Ivice Rajića a ne na temelju iskaza svjedoka. Ali nije to prvi slučaj, a nažalost postaje pravilo, koje je čak izraženije u sudskim procesima za druga kaznena djela na drugim višim sudovima. Niti jedan se hrvatski dužnosnik, makar do sada, nije izvukao bez drakonskih kazni pred ovim sudskim tijelima.
