Je li istina da zločini ne zastarijevaju? Možda. Kada je riječ o vjerskome gledištu, tada zločini konačnu pravdu nalaze pred Božjim sudom. No, kada je riječ o ljudskoj pravdi, može se reći kako parola "Zločin ne zastarijeva" više odražava čežnju poštenih ljudi za pravdom nego što to stvarnost potvrđuje.
Premda bi pravda zahtijevala da svaki zločin bude kažnjen, velik dio njih ipak ostaje nekažnjen i s vremenom zastari. Pojede ga zaborav. Bolje rečeno, nečiji zločini zastarijevaju, a nečiji se pamte i istražuju. U pitanju je uglavnom "pravda" jačega i utjecajnijeg, a nerijetko i financijski snažnijega.
Kako drukčije protumačiti nemoralno traženje SAD-a da se njegove moguće ratne zločince ne uhićuje i ne predaje sudu? Kako shvatiti nizozemska odličja za Srebrenicu? Kako protumačiti da se u Iraku takvi zločini i ne registriraju. Zurrof istražuje davne ratne zločine, a u isto vrijeme njegovi sunarodnjaci nemilice ih i svakodnevno čine.
Netko velik i moćan zataškava zločine i čak traži da mu ih drugi ne vide, a nekome se zločini i izmišljaju. Tko da povjeruje da zločini ne zastarijevaju kad za desetke tisuća zločina Bleiburga i križnih putova još nitko nije kažnjen? O Staljinu, Kinezima, Crvenim Khmerima i inima da i ne govorimo. Da ne postoji Bog, sve bi ovo bila manje-više lakrdija.
