Po karakteru bile su to dvije potpuno različite osobe koje su se jako dobro slagale. Lavoslav Ružička bio je autoritativan, volio je novac, lijepe stvari, slikarstvo, žene. Vladimir Prelog njegova je sušta suprotnost – gotovo asket. Sve što je imao davao je za svoje studente koje je stalno iz Hrvatske povlačio u Švicarsku, u Zürich. Govori nam to akademik Vitomir Šunjić koji je imao čast poznavati obojicu velikih kemičara i naših nobelovaca kojima u ponedjeljak Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti otvara u zgradi u Zagrebu memorijalnu sobu. I dok se s Ružičkom susreo nekoliko puta, s Prelogom je, kaže, bio u čestom kontaktu kao njegov student.
Zaboravio njemački
I dandanas pamti neke njegove misli poput one da se dobri znanstvenici vode kao dobri konji. Upravo je to, kaže, bio njegov stil. Uvijek bi dobrog znanstvenika pustio da radi i sam bi kad-tad došao s rezultatom. Ružička je, s druge strane, imao potpuno drugačiji pristup.
– Znao je doći u laboratorij, sjesti na visoku stolicu i započeti monolog. I kada bi ga se prekinulo u izlaganju, počeo bi vikati na njemačkom – prisjetio se akademik Šunjić. Ali život je htio da upravo njemački zaboravi u starosti. Pred smrt Ružička nije znao reći ni riječ njemačkog. Sjećao se samo hrvatskog koji je naučio u djetinjstvu pa su mu morali naći hrvatsku bolničarku da ga njeguje u posljednjim danima života. Lavoslav Ružička zaslužan je i za to što je Prelog iz Hrvatske uopće došao u Švicarsku.
– Prelog se dogovorio s Ružičkom da mu preko jednog profesora dogovori da održi predavanje u Njemačkoj. Bilo je to 1940. godine i Prelog je želio otići. Predavanje nikada nije održao jer je iz vlaka sišao u Švicarskoj gdje je i ostao – kaže akademik Šunjić.
O životima dvojice hrvatskih dobitnika Nobelove nagrade za kemiju ne zna se dovoljno. Mnogi Hrvati vjerojatno ne bi znali reći ni iz kojeg su područja znanosti Nobelovu nagradu dobili Prelog (koji je, zanimljivo, umro istog datuma kao i Nikola Tesla, 7. siječnja) i Ružička.
Rado je fotografirao
Memorijalna soba nobelovaca nepravdu bi mogla ispraviti. Riječ je, zapravo, o dvije sobe. U jednoj su fotografije i osobni Ružičkini predmeti, dok druga prati Prelogov život i rad. U Ružičkinoj je sobi i original povelje o dodjeli Nobelove nagrade koju je Ružička dobio 1939. godine i koja je jedina nobelovska diploma koja se čuva u Hrvatskoj. U Prelogovoj je sobi rekonstruirana njegova radna soba s originalnim namještajem. Izložen je i Prelogov frak koji je nosio na dodjeli nagrade, ali i brojne sitnice poput zbirke kutija šibica koje je skupljao na putovanjima, gumba za košulju... Tu je i njegov fotoaparat koji je puno koristio jer je volio fotografirati...
U obje sobe na dva ekrana puštat će se dokumentarci o našim nobelovcima, a na jednom je ekranu moguće doznati i baš sve o samoj Nobelovoj nagradi, kakav je proces odlučivanja, kako se mijenjao novčani iznos nagrade po godinama.
Ružička i Prelog neće dugo biti usamljeni. Do kraja godine, kako kaže predsjednik HAZU Zvonko Kusić, uredit će se i soba nobelovca Ive Andrića.
>> Mnogi ljudi svoj posao samo rade, a rijetki ga uistinu strastveno žive
