Popularni nogometaš Éric Cantona u Zagreb je došao na premijeru filma, govorio je o snimanju, ali i životnoj ljubavi – nogometu
Ne gostuje baš svaki dan da u Zagrebu neka zaista poznata ličnost. Globalno poznata, gotovo svuda u svijetu. Jučer je zagrebački gost bio Éric Cantona. Nekadašnji ponajbolji svjetski nogometaš, ikona Manchester Uniteda, došao je u Zagreb kako bi nazočio premijeri filma “Anka” Dejana Aćimovića, u kojem glumi glavnu ulogu. I to izuzetno dobro, čak odlično, a k tome još i na hrvatskom.
Na filmskom ekranu Cantona dominira upravo onako kako je to nekada činio na nogometnim terenima. Prsa izbačena, odlučan hod, kao da ne postoji nitko, ni deseci tisuća gledatelja, ni suparnički ni domaći igrači. Samo on, kralj Éric, kako su ga mediji voljeli zvati. Dolazak nogometne ikone praznik je za sve medije, trebalo je imati strpljenja dočekati svojih pet minuta da se porazgovara sa “sedmicom” Red Devilsa. Uvijek na takvim događanjima bude i poneko iznenađenje. Jedno vrlo pozitivno izazvala je nekadašnja Dinamova “desetka”, a kasnije Auxerreova, gdje je istodobno igrao i Éric Cantona.
Razveselio se Cantona Marku Mlinariću, nekada su zajedno igrali vrhunski nogomet. Zna se da Cantona cijeni naše nogometaše, Zvonimira Bobana, primjerice. U razgovoru je istaknuo da mu nisu nesimpatični ni današnji nositelji igre naše reprezentacije. Éric Cantona danas je prije svega glumac i filmaš. Iza njega je 30 filmova u kojima glumi ili je producent. Uživo je Cantona onako markantan kako bismo i očekivali, onakav kakvim ga pamtimo iz njegovih najboljih nogometnih vremena. No, i dosta samozatajan i strpljiv, kao da su sve kontroverze koje su znale obilježavati njegovu igru iza njega.
Doista je povlastica gledati premijerno ovaj film i čini nam se da ste izvrsno obavili svoj glumački posao. No, zašto uopće gluma nakon nogometne karijere?
Zato što sam uvijek želio glumiti, pronaći način da se i na takav način izrazim. Prije sam to činio nogometom, a danas to činim glumom, dakle radim stvari koje me zanimaju, koje su mi važne i koje su vitalne. Izuzetno mi je važno da dobivam prilike da nastupim kao glumac. I do sada se još nisam razočarao u nekom scenariju koji bih prihvatio. Sudjelovao sam i u produkciji filma, ali DA Film, Tatjana i Dejan, napravili su sjajan posao. Odličan redatelj zna kako motivirati i izvući najviše iz ekipe u kojoj ste, kao i u nogometu, tek jedan dio. A Dejan je doista izvrsno obavio svoj posao pa sam filmom jako zadovoljan.
Kako se dogodilo da ste prihvatili ulogu u filmu našeg redatelja Dejana Aćimovića? Kako je došlo do te suradnje?
Jako mi se svidio lik Brazilca koji je isprva loš čovjek, ali zapravo ima veliko srce, pa kako se radnja odvija on pokazuje svoju bolju stranu. Imao je teško djetinjstvo, morao je poći u svijet, no do kraja filma on čak pronalazi i ljubav, ima se i čemu nasmijati.
U filmu glumite govoreći na hrvatskom. Čitali smo već kako vam je bilo teško s hrvatskim, a i sami znamo da strancima naš jezik nije lagan. Svejedno, ispalo je dosta dobro. Jeste li naučili nešto hrvatskog?
Da, čini mi se da na kraju nije ispalo tako loše! Nisam baš naučio koristiti se vašim jezikom, odnosno prihvatio sam nekoliko riječi, pa baš ne mogu reći da se mogu sporazumijevati, ali ga sada donekle razumijem. Imao sam težak posao pri svladavanju dijaloga iz scenarija jer se ne radi samo o tome da svladate riječi i njihovo značenje nego i o tome da morate prenijeti emocije. Morate u tome uživati želite li da ispadne kako treba. Tatjana i Dejan uložili su puno vremena da mi pomognu da se prilagodim glumi na hrvatskom, a pomoglo mi je i što sam scenarij mogao prvo pročitati na francuskom, to mi je znatno olakšalo posao. Ali bilo je teško, nema sumnje, zapravo me jezik izluđivao, ali ispalo je da je to dobar eksperiment. Nakon što sam na početku mislio da si više nikad neću priuštiti takvo što, ipak ubrzo idem raditi film u Kinu gdje ću glumiti na engleskom i kineskom jeziku. Sada sam se već navikao na to!
Proveli ste puno vremena snimajući u Hrvatskoj. Koliko ste uspjeli upoznati nas, naša mjesta, hranu? Imate li neka omiljena mjesta u našoj zemlji?
Svi su mi govorili da je ovdje odlično, pa tako mogu samo potvrditi da je sve što sam čuo točno. Hrvati su jako gostoljubivi, cijelo vrijeme osjećao sam se vrlo ugodno jer su svi bili prijateljski raspoloženi prema meni. Vrlo ste ponosni, to se odmah vidi, ali i divni ljudi. Što se tiče mjesta koja sam obilazio tijekom snimanja, rado se sjećam onog prekrasnog nacionalnog parka nedaleko od Šibenika u čijoj smo okolici najviše i radili, slapova Krke. Priroda je ondje doista fantastična. Cijelo to zaleđe Šibenika gde smo snimali ostalo mi u sjećanju jer je taj krajolik predivan pa mi je bilo i lakše raditi.
Ali to nije prvi put da ste se susreli s Hrvatima. Igrali ste s Markom Mlinarićem, znamo da pomno pratite nogomet i favorizirate neke naše igrače, pogotovo Modrića za kojeg ste nedavno rekli da Realova igra bez njega jednostavno ne valja. Sjećate li se Mlinarića?
Kako se ne bih sjećao Marka i našeg igranja u Auxerreu. On je došao u Auxerre nešto prije nego što sam se ja preselio u nekoliko stotina kilometara udaljeni Marseille. Inače, Auxerre je klub u kojem sam se i počeo ozbiljno baviti nogometom, sa samo 15 godina, i proveo ondje veći dio karijere, igrao s puno dobrih igrača. Sjećam se dobro poljskog igrača Andrzeja Szarmacha, bio je favorit publike, a onda je došao Marko. Imao je tada nekih problema s ozljedama, ali ipak smo odigrali nekoliko utakmica zajedno. Volio sam oduvijek takve igrače, s Markom sam uživao jednako kao i s Carlosom Walderramom s kojim sam igrao u Montpellieru. Igrači poput Marka ili Carlosa imaju poseban talent, mogu točno predvidjeti što će se dogoditi u igri. Fizički nisu toliko dominantni, no kreativnost ih izdvaja od ostalih. Ne radi se kod takvih igrača o tome koliko brzo mogu trčati, nego kako kvalitetno mogu plasirati loptu, to su za mene najbolji igrači. I Luka Modrić je takav igrač, to ne treba posebno naglašavati, a i Rakitić koji sjajno igra u Barceloni. Često sam ga gledao, kao i Zinedinea Zidanea, isti utjecaj ima na igru kao što ga je imao i naš igrač koji mu je danas trener. Inače, Hrvatska je mala zemlja, a ima toliko dobrih igrača. Ne radi se samo o jednoj generaciji, teško je svih se i sjetiti. Zaista ste sportska velesila. Očito je da imate trenere koji imaju volju baviti se mladima i učiti ih takvom nogometu već od malih nogu.
Nismo mogli izdržati da Cantoni ne postavimo pitanje o jednom igraču čije je porijeklo također s ovih prostora, a danas nosi dres kluba u kojem je zagrebački gost stekao najveću slavu. Riječ je, dakako, o Zlatanu Ibrahimoviću s kojim je prije nekog vremena vodio kreativnu medijsku debatu o tome može li ga zamijeniti na mjestu najomiljenijeg igrača Manchester Uniteda. Je li on doista njegov nasljednik?
Otkako sam se umirovio, stalno neke velike igrače imenuju mojim nasljednicima. Stalno to čine. Kada je u Manchester United došao Ruud van Nistelrooij odmah su ga proglasili mojim nasljednikom. Onda je u United došao Robin van Persie i također su ga imenovali takvim epitetom, i tako dalje i tako dalje. A sve što ja želim jest da United pobjeđuje, samo me to zanima, da moja momčad stalno pobjeđuje. Svi su ti igrači jedinstveni, kao što sam i ja jedinstven. Jer, ne možete doći igrati u klub poput Uniteda nemate li nešto posebno. A oni su svi posebni, imaju ono nešto drukčije.
Još je jedan nogometni velikan s kojim ste možda povezani na poseban način, riječ je o Michelu Platiniju. On je donedavno bio čelnik Uefe, no to nije baš završilo najbolje. I sami ste bili kritični prema njemu. Što mislite o situaciji u kojoj se Platini našao?
Sjećam se Michela Platinija kao velikog igrača, a onda i kao izbornika Francuske u doba kada sam ja igrao za reprezentaciju. Sjajno smo surađivali. On jako voli nogomet i pokušava mu pomoći. No, da vas pitam, što se doista dogodilo? Vjerujete li da je posrijedi politika? Možete to vjerovati, no nitko doista ne zna što se dogodilo u Uefi i kako je do toga došlo.
Imali ste nakon nogometne karijere tek jedan angažman u nogometu, bilo je to s New York Cosmosom prije nekoliko godina. Nakon toga niste se više aktivnije angažirali. Kako to, zar nemate želje baviti se i dalje nogometom, sjesti na nečiju klupu? Govorilo s o vama i u kontekstu Manchester Uniteda.
Ma kakvi. Sretan sam što me zanima i što volim toliko stvari u životu. A toga ima toliko da mi jedan život sigurno nije dosta. Sasvim sigurno se neću vratiti nogometu, to je vrijeme iza mene i više mi nije prioritet kao u doba kada sam igrao.
Još je jedna osoba uz koju ste nogometno jako povezani, to je Alex Ferguson. Uvijek o vama govori u superlativima.
Alex Ferguson je neprijeporno bio veliki menadžer. No, ono što je meni bilo i danas jest daleko važnije, to je da je Ferguson i veliki čovjek, s velikom dozom ljudskosti, ali i poniznosti. Uz njega i od njega naučio sam mnogo, praktično iz svakoga kontakta nešto. A to se učenje odnosilo i na nogomet i na ljudsku stranu. Od Alexa Fergusona naučio sam jako puno o tome kako biti bolji i s ljudske strane. Pogotovo o tome kako na najbolji način voditi ljude, jer Ferguson je u tome bio najbolji. Imao sam od koga učiti.•
>>Ja sam kralj Manchestera! Ti možeš biti samo princ
>>Cantona nahvalio Modrića i Hrvatsku: Ima vas kao pola Pariza, a jači ste od Francuza
hrvatski jezik je toliko tezak da ga ni novinar nije bas najbolje naucio