3G SJAJ I BIJEDA NOVE GENERACIJE MOBILNE TELEFONIJE

3G: Treća nesreća

click-2-txt.jpg
import
23.02.2006.
u 12:49

Prošlog se tjedna u Barceloni okupila svjetska mobilna krema. Više od pedeset tisuća ljudi posjetilo je 3GSM World Congress na kojem je tisuću izlagača predstavilo najnovije trendove u svijetu mobilne telefonije. Svi veliki proizvođači mobitela ondje su predstavili najnovije modele. Mnogi od njih podržavali su treću generaciju mobilne telefonije – 3G.

Pa ipak, i oni koji nisu upućeni u finese mobilnoga tržišta mogli su primijetiti da su proizvođači najatraktivnije modele 'rezervirali’ za stari, dobri GSM. 3G mobiteli očito su prije svega ustupak mobilnim operaterima koji naprosto vape za atraktivnim mobitelima koji bi privukli potrošače da prijeđu na novu generaciju.

Europski mobilni operateri platili su više od stotinu milijardi eura za koncesije za 3G mreže, a još su toliko potrošili da bi izgradili mreže i ponudili usluge. Pa ipak, na 3GSM World Congressu niste mogli doznati podatak o broju ljudi koji koriste 3G mreže; niti jedan operater ne želi iznijeti podatak o broju svojih korisnika. U vrlo unosnom poslu mobilne telefonije, 3G je jedna velika mrlja, crna rupa u koju su iscurili golemi novci za koje nitko ne zna hoće li se ikada vratiti. Jedina im je nada sada da će imućniji i slabije informirani kupci polako kupovati 3G telefone naprosto zato što su oni posljednja riječ tehnike i zato što stoje više od 'normalnih’ GSM telefona, što im daje dašak ekskluzivnosti.

Što uopće 3G znači prosječnom Hrvatu? Sve razlike između GSM-a i 3G-a na našem tržištu mogu se svesti na tri stvari. Prvo, 3G je dostupan samo u većim gradovima, a i ondje je signal slabiji (3G u Europi rabi višu, manje praktičnu frekvenciju od GSM-a, zbog čega je teže pokriti područje signalom). Drugo, 3G nudi brži prijenos podataka. Treće, 3G omogućuje videopozive.

U Hrvatskoj, baš kao i u drugim europskim zemljama, ova posljednja usluga reklamirala se vrlo simpatičnim spotom s mamom koja se glupira pred telefonom u razgovoru sa svojom kćerkom. U stvarnosti je takvo što nemoguće jer kod 3G videotelefonije dovoljno je samo malčice protresti glavom (ili telefonom) da bi se slika zamutila do neprepoznatljivosti. Nemate li apsolutno sigurnu ruku (a nemoguće ju je imati kad držite telefon dulje vrijeme pred licem) i ne stojite li 'u stavu mirno’, videpozivi su prava gnjavaža pri kojoj jedva možete vidjeti sugovornika.

Drugi veliki adut 3G-a – brzi prijenos podataka – još je manje atraktivan. Poželite li otići na ljetovanje ili zimovanje na dva tjedna i za to vrijeme pristupati internetu preko mobilne mreže, to bi vas zadovoljstvo moglo stajati više od cijelog odmora. Basnoslovne cijene (i nepraktični tarifni modeli, koji vas sile na potpisivanje ugovora čak i ako želite rabiti uslugu samo nekoliko tjedana godišnje) čine mobilni pristup internetu privilegijom nekolicine zaposlenika velikih tvrtki. Svi mi ostali morat ćemo pričekati WiMax koji će omogućiti bežičan pristup internetu uz veću brzinu i manje cijene od DSL-a.

Da 3G ipak može biti uspjeh, pokazuju primjeri Japana i Koreje. Za razliku od Europljana koji skupo naplaćuju svaku uslugu nove generacije i čude se kako ih nitko ne želi upotrebljavati, na Dalekom Istoku postoje doslovce stotine 3G usluga koje se rado rabe i ne stoje mnogo: to su različite lokacijske usluge, mobilno kockanje, erotika i pornografija, 3D igre...

U Japanu je među mladim poslovnim ljudima vrlo popularna kupoprodaja dionica, što zahvaljujući 3G tehnologiji možete jednako dobro obaviti na mobitelu kao i na burzi. U Europi su pak najprivlačnija 3G ponuda foršpani i golovi iz utakmica Lige prvaka, no i to će postati zastarjelo već u lipnju kada prorade prve europske mobilne televizije: tada ćete na mobitelu moći pratiti TV program uživo, ali ne preko 3G mreže nego sa zemaljskih TV odašiljača.


MMS: još jedan promašaj

Multimedijalne su poruke još jedna dobra, ali upropaštena ideja mobilne industrije. MMS poruke su skupe, dugo ih nije bilo moguće slati između različitih mreža, a definitivno su ih pokopale megapikselne kamere. Prvi fotomobiteli rabili su VGA kamere (0,3 megapiksela), pri čemu ste fotografiju morali snimiti u četiri puta nižoj kvaliteti da bi ju mogli poslati MMS-om. Danas kad imate kameru od 1 ili 2 megapiksela u mobitelu, kakvog smisla ima smanjiti kvalitetu za 16 ili 20 puta da bi ju poslali MMS-om!

Želite prijaviti greške?