Prema standardima kojima se Europska unija prikazuje kao zajednica socijalno najosvještenijih država svijeta, trećina hrvatskih građana smatra se siromašnima. To nas smješta među prvih pet država koje svojim građanima nisu u stanju osigurati ni radno mjesto, a onda i sve drugo što proizlazi iz toga. Smanjenje broja siromašnih za dva milijuna godišnje jedan je od pet strateških ciljeva koje je Europska unija postavila za razdoblje do 2020. i za tu namjenu izdvojila desetke milijardi eura.
Glavnina sredstava trebala bi otići prema perifernim državama kao što je Hrvatska, koja bi, slijedeći agendu EU, do 2020. trebala imati barem 140.000 manje siromašnih nego što ih ima sada. Da bismo dostigli prosječnu stopu siromaštva u EU, u srednji bi sloj trebalo uskočiti 400 tisuća sada siromašnih građana!
Možemo li mi to?
Resorno ministarstvo zaduženo za povlačenje sredstava iz EU fondova hvali se velikim postotkom ugovorenih sredstava iz fondova EU, a o tome kako će se ugovori realizirati ovisi i broj siromašnih u budućnosti.
Zanimljivo je da najviše interesa za projekte koji se financiraju iz EU fondova imaju županije koje se ne nalaze među najsiromašnijima: Istarska, Međimurska i što je jako dobro za Slavoniju, Osječko-baranjska. Ostali, uključujući i Grad Zagreb, još ne znaju kako bi iskoristili priliku koja nam se nudi idućih šest, sedam godina i o kojoj će ovisiti stanje u zemlji sve do prve polovice 21. stoljeća.
