Sve je počelo sa šivaćim strojem. Kada sam došao,
stajao je nasred sobe, neposredno ispred televizora, miran kao ikona i
naizgled sasvim nedužan. Nisam ga mislio spominjati, jer njegova
prisutnost nije bila neobična. Znao sam da voli šivati, i
taj stroj je inače stajao pod stolom, a osim toga prisutnost bilo čega
u toj sobi ne bi bila neobična. Malo smo se ljubili i razgovarali i
nisam o njemu razmišljao, no nikako nisam mogao spriječiti
da mi ulazi u vidno polje i izaziva moju pažnju. On me natjerao da to
učinim.
– Što si šivala?
– Jednu kurvinsku haljinu.
U trenu kad je iz njezinih usta izašlo posljednje slovo pa
onda iza njega točka, osjetio sam neki teret na plućima i učinilo mi se
da sam čuo kako je negdje puklo nekakvo staklo. Ipak, znao sam da mi se
samo učinilo.
– Zašto “kurvinsku”?
– Crvena je i to baš kurvinski crvena, i takva je
nekakva…
Pustio sam da tu stane. Želio sam staviti točku mada sam već znao da to
neće biti moguće, krvavocrvena bila je boja moje ljubomore. Pili smo
pivo i bili smo na drugoj strani. Onda smo se vraćali da razmijenimo
važne i nevažne rečenice, a crveni končići lijepili su nam se za
čarape. Svjetleća kutija zanimala nas je sve manje i manje, a
naša tijela sve više i više i tako smo
se oslobodili odjeće i uživali neobičnost okusa kože, znoja i sline.
Nije trajalo predugo, alkohol ubija seksualnu moć, ta je činjenica
poznata svima. Otišao sam u kupaonu nastojeći ukloniti
osjećaj ljepljivosti, a kada sam se vratio, gol i osvježen, ona je
sjedila na kuhinjskom stolcu odjevena samo u onu haljinu.
Dok je još sjedila, haljina se doimala sasvim običnom
(izuzev kurvinski crvene boje), ali kad je ustala i počela plesati na
glazbu koja je i dalje dopirala iz sobe, vidio sam da nije boja jedini
razlog zašto ju je i ona sama proglasila baš
kurvinskom. Haljina je imala izreze s obiju strana, izreze koji su
išli uz bok, a završavali su negdje gore visoko,
u području rezerviranom za dojke. Nisu otkrivali samo noge nego i
cijeli bočni dio tijela, puno više nego što sam
ja bio spreman prihvatiti, a kada bi plešući izvela jedan
određeni izvijajući pokret, crvena bi tkanina poletjela u jednu stranu
ostavljajući donji dio tijela u potpunosti izloženim. Bio sam
šokiran i hvatala me lagana panika. Ta je haljina
neprihvatljiva, ali kako njoj to objasniti riječima koje ne smiju pasti
sa tanke žice razapete između nježnosti i obazrivosti?
– Stvarno je kurvinska. I ti bi to nosila?
– Ne znam... – promumljala je naoko odsutna
– možda je sašijem do kraja i nikad je ne obučem.
– Osim toga, meni bi bolje stajala.
– Ajde ju obuci.
Riješio sam se majice, a ona je mom mršavom
tijelu pomogla da sklizne u crvenu tkaninu. Prije nego što
sam uspio bilo što reći ili pomisliti, ona je uzviknula:
– Jebeno! – i za ruku me odvela u kupaonu, pred
zrcalo. Pogledao sam se i ustanovio da mi haljina pristaje
savršeno. Prešao sam rukom preko prsa i trbuha,
bilo je neobično osjetiti vlastito tijelo ispod ženske odjeće. Ona je
uzela ruž i obrušila se na moja usta. Pustio sam je, ali kad
sam vidio svoj odraz, blago pripiti sjaj u očima i jarkocrvena usta
prostitutke, počeo sam mahnito trljati rukom po ustima, a onda sam opet
mirno sjeo na rub kade i rekao joj da mi našminka samo oči.
Stajala je nagnuta nad mene, posve obuzeta onim što čini i
čudesno lijepa u svojoj zanesenosti.
Šminkanje je brzo bilo gotovo i još mi je svezala
maramu na glavu i omotala mi vrat crnim, mrežastim šalom.
Neko sam vrijeme tako stajao, prilično opušten dok me ona
gledala pogledom kreatora koji na modelu promatra svoju odjeću. Ubrzo
mi je dosadilo pa sam skinuo šal i maramu i umio lice, ali
iz haljine mi se nije dalo. Pitao sam je mogu li još malo
ostati u njoj, a ona je s laganim smiješkom klimnula glavom.
Opet smo sjeli pred televizor. Izvadio sam travu i rizle, a ona me
nepotrebno pitala:
– Smotat ćeš jednog?
– Hoćeš pušiti sa mnom?
– Hoću.
– Ludnica, da znam kol’ko da stavim.
Zamotao sam joint, stavio joj ga u usta i pripalio. Televizoru smo
isključili zvuk i pustili smo kasetu. Gustoća dima i crnkinjina glasa
otupili su naše misli i uronili smo, zajedno, u ugodnu
maglicu. Glasovi su nam zvučali čudno, riječi značile nešto
ne sasvim određeno i u svoj toj zbrci meni je i dalje pogled padao na
šivaći stroj. Osim toga, i dalje sam bio u haljini.
– E, ali stvarno je kurvinska haljina.
– …
– Ti bi to stvarno nosila?
– Pa ne šivam je da je ne nosim! – rekla
je već pomalo ljuta i odmah pitala: – Zašto sada
tako vrtiš glavom?
– Razočaran sam.
– Razočaran si?
– Da vidim neku curu u gradu u ovoj haljini, pomislio bih za
nju da je kurva.
– Ti si opsjednut kurvama!
Ovo me natjeralo da se nasmiješim, ali me sljedeća rečenica,
izgovorena bijesnim tonom, vratila u ozbiljnost situacije.
– Skidaj je sa sebe!
Skinuo sam se dok mi se iznutricom širio neki gadan val,
vrlo neugodna mješavina mučnine, tuge, prijezira prema
samome sebi i ogorčenosti.
– Izvoli – rekao sam i pružio joj haljinu, a
njezino “Hvala” bilo je jednako suho kao i moje
“Izvoli”.
Bez riječi je otišla u kupaonicu, zadržala se tamo neko
vrijeme, a onda se vratila, ugasila svjetlo i legla u krevet. Čučnuo
sam pored nje i rekao, po ne znam koji put te večeri, istu misao koja
mi nije dala mira:
– Ti bi stvarno nosila tu kurvinsku haljinu?
– Meni uopće nije kurvinska.
– Ne mogu vjerovati, pa otkada sam došao
govoriš da je kurvinska.
– To zato jer sam znala da ćeš ti misliti da je
takva…
– Pa ono, sorry...
– Tscc – otpuhnula je kroz zube i okrenula se na
drugu stranu. Otišao sam u kupaonicu i tamo proveo
petnaestak minuta sjedeći na poklopljenom WC-u i slušajući
crnkinju koja je još uvijek pjevala. Onda sam pomno oprao
zube i vratio se u sobu.
– Smijem leći pored tebe? – pitao sam ni ne trudeći
se sakriti ironiju u glasu, a ona nije ništa rekla, samo se
pomaknula malo desno da napravi mjesta za mene. Uvukao sam se pod deku
i zatvorio oči. Nikako nisam mogao zaspati, a vidio sam da je i ona
budna. Nismo razgovarali, a napetost je pucketala u kutovima sobe. Ona
je konačno zaspala, a ja sam još neko vrijeme vrtio po glavi
raznorazne zbunjujuće misli dok se mozak nije odlučio isključiti.
Probudili smo se, kao i uvijek, istovremeno. Ustala je i
otišla u kupaonicu, a ja sam brzo ustao, odjenuo se i
zapalio cigaretu. Gledao sam kroz prozor i razmišljao kako
nikada ne pušim prije nego operem zube, ali sada sam odmah
nakon buđenja već osjećao potrebu da se smirim dozom nikotina.
Došla je u kuhinju i sjela za stol. Djelovala je osvježeno i
tužno. Već dugo nismo progovorili ni riječ. Ja sam i dalje stajao i
pušio, a jednu sam ruku pružio prema njoj i provukao je kroz
njezinu kosu. Ona me zagrlila. Završio sam cigaretu i sjeo
pored nje. Tišina nas je ispunila do kraja i ja sam mislio
kako će mi eksplodirati glava ako vrlo uskoro netko ne kaže
nešto i baš u tom trenu ona se oglasila tiho i
nježno:
– Hoćeš kavu?
– Ma ne znam – prozborio sam jedva čujno.
Šivaći stroj još uvijek je stajao nasred sobe.
Večernjakova nagradna priča