Zagreb je nakon dugo vremena ponovno dobio slet. Manifestacijom po uzoru na kineske ili sjevernokorejske, nekoć se po stadionima, iz aviona vidljivom plesnom koreografijom obilježavao rođendan vrhovnog vođe. U zagrebačkoj masovki, međutim, nije sudjelovalo tisuće mladih, već 70 novih tramvaja, koje je veliki vođa Bandić postrojio duž 2,5 kilometara tramvajske pruge. To je bilo njihovo svečano puštanje u promet. Gradonačelnik s nacionalnim ambicijama megalomanski je uživao u nesvakidašnjem zmijolikom prizoru, grozničavo računajući na mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda. "Morali smo si dati oduška", razdragan je poručio. Tko to "mi"?
Zagrepčani, namjernici i turisti koji su u tim izvanrednim uvjetima pješačili? Psovali, zgražali se ili tek bili zbunjeni performanceom koji je malo tko razumio? Suradnici koji uvijek strepe da nisu nešto zabrljali u veličanstvenoj organizaciji? Vozači i prometnici gradskog prijevoza, zbog konvoja "dignuti" na blagdan? Angažiralo ih se dodatno i za vožnju izvanrednih autobusa, koji su nadomještali satima blokirani tramvajski promet. Pa što košta da košta.
"Mi" znači veliki vođa glavom. Pokazalo se to na okretištu, slavljenički okićenom Bandićevim stranačkim plakatima, s ucrtanim novim niskopodnim tramvajem. Pa nek vidi svatko tko za njega ne glasa što gubi!
