Financijsko ozdravljenje i rast moraju ići ukorak,\" zaključak je videokonferencije petero Europljana održane u četvrtak navečer radi pripreme za sastanak šefova država i vlada industrijski najrazvijenijih zemalja plus Rusije, tzv. G8, koji je u petak počeo u Camp Davidu u SAD-u. Ta konferencija nije usko vezana uz mogući izlazak Grčke iz eura. Novi francuski predsjednik Francois Hollande, njemačka kancelarka Angela Merkel, britanski premijer David Cameron, talijanski premijer Mario Monti i predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy htjeli su na G8 doći sa zajedničkim stajalištem. Uvijek podijeljena Europa već svima ide na živce. Osim toga, ako se ne ujedini i stvarno, politički, a ne samo monetarno, pojedine države više ne bi imale pravo sudjelovanja na G8.
Kada se grupa (G) industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta prvi puta sastala u studenome 1975. u Rambouilletu u Francuskoj, bilo je samo šest zemalja (SAD, Japan, Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Italija), a onda im se pridružila i Kanada. Te su države stvarno imale najveći dohodak, proizvodile su više od 70 posto ukupnog svjetskog bogatstva. Danas G8 ima 13 posto stanovništva i proizvodi još uvijek više od polovice ukupnog svjetskog bogatstva, točnije 53 posto svjetskog BDP-a, a sedam država je među prvih deset po svome BDP-u. Dakle, danas bi G8 izgledao drukčije u odnosu na 1975. jer je Kina na drugom mjestu, a na sedmom je Brazil. Europa se mora ujediniti želi li i dalje imati ključnu riječ u globaliziranu svijetu.
Petero Europljana su, dakle, došli do suglasja i pomirili strogost u upravljanju gospodarstvom na čemu inzistira Merkel i potrebu za razvitkom na čemu inzistiraju Hollande i Monti. Glasnogovornik njemačke kancelarke kazao je kako su se čelnici \"čvrsto usuglasili da poravnavanje proračuna i rast nisu u suprotnosti.\"
Bit će onih koji će njemačku strogost povezati s protestantizmom, a francusko-talijansku lepršavost u gospodarenju s katolicizmom, ali smatram kako su takve teorije samo teorije. Nijemci imaju, gotovo u genima, strah od inflacije, a zatim i njezinih posljedica. Inflacija koja je dovela na vlast Hitlera dogodila se između dva svjetska rata, pa nema veze s kalvinističkim učenjima. Njemačka je tiskala marke brže od novina i nakon što je Max Weber 1906. napisao Protestantsku etiku i duh kapitalizma. Ne bi se smjelo gospodarenje povezivati s vjerskim naukama jer neka tumačenja tih navodno spojenih posuda nemaju velikih podloga. Može se dijagnosticirati ekonomska kriza, ali je mnogo teže ustvrditi njezin pravi uzrok i još je teže pronaći lijek.
Koja je osnovna razlika između protestantskog i katoličkog ekonomskog nauka? Protestantski se temelji na tome da se vrijednost robe određuje prije svega uloženim radom. To je nauk britanskih političara i ekonomista Adama Smitha (1723-1790), kojeg se smatra ocem suvremene ekonomije, i Davida Ricarda (1772-1823), a zatim je i Karl Marx (1818-1883) učio na tim temeljima. Katolički nauk temelji se na kršćanskoj skolastici iz srednjeg vijeka prema kojoj tržište određuje vrijednost robe. To se načelo razvilo u Francuskoj, Italiji, ali i u Austriji, odnosno pretežno katoličkim zemljama. U pretežno protestantskom svijetu prevladalo je mišljenje kako samo krvavo težak rad određuje vrijednost proizvoda. U globaliziranu svijetu smatram da je tržište to koje određuje cijenu bez obzira na trud uložen u neki proizvod. Zašto su onda ekonomske krize veće u katoličko-sredozemnim (Grčka nije katolička) državama? Zbog nesposobnih sadašnjih vladara, a ne zbog provođenja vjerskih ekonomskih učenja.
\"Katolički nauk temelji se na kršćanskoj skolastici iz srednjeg vijeka prema kojoj tržište određuje vrijednost robe. To se načelo razvilo u Francuskoj, Italiji, ali i u Austriji, odnosno pretežno katoličkim zemljama. U pretežno protestantskom svijetu prevladalo je mišljenje kako samo krvavo težak rad određuje vrijednost proizvoda.\" Autora za novog Nobelovca ekonomije (kakvi Kaynes, Ficher, Shumpeter, Samuelson Sakse, Galbreight, Fridman, Stiglic...)